Pedeset godina čekali su neprijatelja. Generacije vojnika, iz dana u dan, promatrali su pučinu, pretraživali horizont. Topovi, rakete, radari bili su spremni. Uživljeni u paranoju maršala Tita pedeset godina čekali su neprijatelja, s Istoka ili Zapada.
'Tko kontrolira otok, kontrolira Jadran'. 'Svaki otok je nosač aviona, svaki otok je topovnjača', punili su im glave parolama. I jednog dana neprijatelj je stigao, na način koji nisu očekivali.
VIDEO: Franjo Tot
Ostali su bez države, njihova 'topovnjača' plutala je usred tuđeg teritorija. Oni su postali neprijatelji, otok više nije bio njihov. Pokupili su topove, rakete, radare i zauvijek otišli. Nakon pedeset godina samoće Vis je opet postao samo jedan od jadranskih otoka – prelijep i svoj.
Operacija Produženi vikend
Na šanku je bila gužva. Pivo, kava, bira, saft, sok, coffe... naručivalo se na sto jezika. Naša kula babilonska u obliku trajekta Petar Hektorović klizila je lagano prema Visu. Operacija Produženi vikend, tako draga našim ljudima, odvijala se prema planu.
'Imate petnaest minuta da ostavite stvari pa krećemo' – u vojničkom stilu, iz maskirnog džipa defendera, požurivao nas je Zvonko Brajčić, zvani Dado, naš vodič iz agencije Visit.
Već za pola sata bili smo u Jastogu. Iza tog gurmanskog imena krije se vojni potkop za brodove. Tunel usječen tridesetak metara u obalu služio je za sakrivanje raketnih topovnjača.
Na jednom zidu stajao je grafit 'Stop the war in Croatia'. Dado je počeo svoju priču. 'Tri tisuće vojnika, tri i pol tisuće stanovnika, jedna trećina otoka u žici, jedna trećina najljepšeg dijela otoka u žici. Kontrola apsolutna.'
Već i pogled na taj prvi objekt dao je naslutiti da nas čeka nešto što se ne viđa svaki dan. Deseci tisuća sivo-maslinastih mrava izbušilo je 37 podzemnih objekata. Njihova dužina je nepoznata. Prilikom povlačenja JNA je odnijela svu dokumentaciju, tako da se samo nagađa da je mravinjak ispod Visa dugačak desetak kilometara.
Ispod zemlje je bilo sve. Od zapovjednih centara, generatora za struju, atomskih skloništa, raketnih i topovskih baza. Jedan od većih poklonika ovdašnje arhitekture bio je i Sadam Husein, koji je zadnje mjesece svog života dočekao u tunelima koje je projektirali jugoslavenski projektanti.
Ništa nas ne smije iznenaditi
Iza JNA nije ostalo ništa, tek par topova koje su onesposobili aktiviranjem eksploziva u cijevi. Nakon vojske došli su i lokalni 'poduzetnici'. Novine su tako izvijestile kako je jedna grupica takvih odvezla četiri topa teška po četiri tone. Najvjerojatnije su završili u starom željezu. Danas su ti objekti u vlasništvu lokalne samouprave, koja međutim još nije puno napravila da bi ih uredila i učinila privlačnijih i pristupačnijim turistima. Jedan od impresivnijih objekata na našoj turi po otoku je svakako raketna baza Stupišće. Skrivena iza metalnih vrata teških desetak tona, koja su se, dok su bila u funkciji, mogla otvarati dvama prstima, nalazi se splet velikih dvorana i hodnika u kojima su se sakrivali kamioni s raketama i gorivom.
Ništa manje impresivna nije ni Vela Glava, atomska bolnica i komanda. 'Na ovom zidu, dugom tristotinjak metara, u slučaju atomskog napada, moglo se ugraditi petstotinjak kreveta i uz zalihe hrane i pića mogli su tu boraviti skoro godinu dana', objašnjava nam Dado realizaciju doktrine skrivenu iza kratice NNNSI – Ništa nas ne smije iznenaditi.
Uz obilazak špilje u kojoj je boravio maršal Tito za vrijeme Drugog svjetskog rata, te baze Crvene stine, u kojoj je prema legendi osnovana novinska agencija TANJUG, divili smo se pogledu u kojem su dugo mogli uživati samo vojnici JNA, s jednog od topovskih položaja.
Ratnici podzemlja
Zadnja kava je bila pri kraju. 'Slobodno ti napiši, ako tu NATO izgradi kakvu bazu, odmah ćemo osnovati ćeliju al-Kaide', kroz smijeh je Dado objašnjavao koliko je Višanima prekipjelo kroz pedeset godina s JNA – turistima, koji su na otok dolazili po zapovijedi, po prekomandi.
Vis se sada nada novoj šarenoj vojsci turista kojima ima toliko toga za ponuditi. Jedan od deset čarobnih, neotkrivenih otoka po Yahoo travelu, Vis nikad ne bi trebao biti razvikana turistička destinacija prepuna lounge barova ili preskupih restorana poput Dubrovnika ili Hvara.
To je otok za one koji traže male avanture, uživanje u prirodi i bogatom kulturnom nasljeđu. Sa svime što nudi na Visu bi sezona mogla trajati i pola godine. Potrebno je samo da oni koji trenutno upravljaju otokom shvate tko ih plaća i zašto. I kad nema sunca i kad se ne može kupati, ovaj otok nudi vrhunske gastronomske užitke u malim obiteljskim konobama, oni koji žele mogu zaigrati i kriket(!), može se uživati u autohtonoj sorti vina vugavi (ili bugavi), isprobati dvadesetak vrsti rakija. Može se i jednostavno hodati otokom, upijati prekrasnu prirodu... i, naravno, za sve one koje žele biti ratnici podzemlja na jedan dan, tu su tuneli koje su jednom, očekujući neprijatelja, iskopali drugovi iz JNA.
Franjo Tot
Prethodni članak:
arti-201006170602006
