NAUČILO IH PONIZNOSTI: Par ostavio sjajno plaćene poslove pa financira putovanje svijetom ribajući zahode
Malezijka je odletjela u Stockholm u lipnju 2015. sa samo 200 dolara (1.330 kuna) u džepu i namjerom da vidi koliko će daleko stići.
Na kraju je prošlog mjeseca stigla natrag u svoj Kuala Lumpur, nakon što je prošla 22 države. Svoje je avanture opisala kao izazov što ga je postavila sama sebi.
"Kada sam proše godine odletjela u Stockholm otišla sam s namjerom da iskusim autostopiranje, jednostavno zato što se nisam mogla zamisliti da radim tako nešto", izjavila je medijima.
"Pomislila sam kako bih mogla to isprobati, misleći da ću putovati nekih tri do šest mjeseci, ovisno koliko dugo mogu preživjeti s budžetom od 1.300 kuna."
Taj je novac nestao u prva tri mjeseca, ali zatim se Thong odlučila na novi izazov: putovati bez novca i bez planova.
"Stajala bih uz cestu, s uzdignutim palcem, i gdje god bi auto išao, išla bih i ja. Tek kada bih stigla dopustila bih Svemiru da mi pokaže gdje ću spavati i jesti", objasnila je.
"Hranu sam vadila iz smeća, visila sam oko zalogajnica i grabila ono što bi drugi ostavili za sobom, pitala na tržnicama za voće koje više ne mogu prodati. A kada bi pala noć, tražila bih mjesta za kampiranje ili bi me nepoznati ljudi pozivali u svoje domove."
Thong kaže kako je, iako se mnogi boje autostopiranja, posebno ako se radi o samoj ženi, ona upoznala brojne sjajne i dobre ljude koji su bili i više nego spremni pomoći joj.
No bilo je i stvarno zastrašujućih trenutaka. Morala je prijeći granicu između Irana i Pakistana preko Baludžistana, što može biti dosta opasno.
"Kako ima slučajeva da kidnapiraju putnike, nije mi bilo dopušteno da putujem sama. Kod iranske granice ušla sam u policijski auto, kojeg su pratila još dva naoružana stražara na motociklima", objašnjava Thong.
"Došli smo do prve kontrolne točke, a zatim su me ubacili u policijski kamion. Otišli do druge kotrolne točke. Čekali jako dugo, a zatim su me predali nekome iz vojske i on me je odvezao do treće kontrolne točke. Od tamo sam se vozila u konvoju od tri vojna kamiona."
Radilo se je o "nezaboravnom iskustvu", i najstresnijem dijelu puta. Čak nije smjela ni stajati na otvorenom već je preskakivala iz jednog vozila u drugo.
Kaže kako joj je jedan od omiljenih trenutaka bio kada je uspjela pronaći skriveni Rainbow Gathering (dugino okupljanje), kontrakulturno okupljanje u planinama Litve. Potječe od Burning Man festivala u Sjedinjenim Državama, a tjednima zajedno spaja ljude koji stvaraju neki oblik utopije.
"Novac nema nikakve vrijednosti, hrana se jednako dijeli među svima, svi su obitelj", opisuje Thong. "Nema hijerarhije, nisu dozvoljeni ni alkohol ni droge. Pravi povratak na osnovne stvari."
Petrina je putovala kroz razne države slijedećim redom: Švedska - Danska - Njemačka - Poljska - Litva - Latvija - Litva - Poljska - Slovačka - Madžarska - Hrvatska - Slovenija - Italija - Slovenija - Hrvatska - Bosna i Hercegovina - Crna Gora - Albanija - Kosovo - Makedonija - Bugarska - Turska - Danska - Turska - Iran - Pakistan - Indija - Tajland – Malezija.
Kada je izašla iz Europe i došla na Bliski istok i u Aziju, kaže kako ju je puno ljudi ispitivalo zašto putuje sama.
"Cijelo me vrijeme ispituju 'Zašto si sama? Gdje je tvoj muž/brat/dečko/roditelji?', 'Zar se ne bojiš?', 'Nisi li usamljena?'. U Aziji nije tako često da čovjek putuje sam, posebno ako se radi o ženi."
Unatoč povremenim nevoljama, Thong preporučuje i drugim ženama da i one same putuju autostopom.
"Očekivala sam da će se raditi o nevjerojatno teškom putovanju, ali kada sada gledam, nije bilo tako loše", priča Malezijka. "Jasno, bilo je puno trenutaka kada sam se pitala što to dovraga radim ali sada imam novi pogled na stvari."
"Moja najveća lekcija je kako nepoznati svijet nije toliko strašan koliko mislite. Ljudi su posvuda nevjerojatno pristojni i spremni pomoći. Sada znam da, i ako sam izgubljena u zemlji čiji jezik ne govorim i bez novca sam, još ću uvijek biti dobro."
