Senegal kompletno okružuje najmanju kopnenu afričku zemlju - Gambiju. Ova je zemlja posebna po tome jer njezina površina prati tok rijeke po kojoj je i dobila ime, tako da ne zemljopisnoj karti izgleda kao jezičac.
Rijeku Gambiju može se prijeći na par mjesta trajektom. Glavni grad Banjul nalazi se na samom ušću u Atlantski ocean gdje je rijeka najšira, tako da je tu vožnja najdulja.
Nakon brzinskog prelaska senegalsko-gambijske granice čekala nas je posljednja prepreka danas, a to je trajekt. Već smo od prije imali informacije da prelazak nije lagan, samo nismo točno znali na što se to točno odnosi.
Iako smo se potrudili saznati čim više informacija o prelasku, pravu istinu smo morale doživjeti na vlastitoj koži kada smo došli u pristanište Barra.
Bio je još uvijek dan i mislile smo da neće biti problema s prelaskom. Voze samo dva trajekta koji i nisu preveliki, ali rijeka je ovdje na ušću stvarno široka te se doima kao more i Banjul jedva da se nazire. Počeo je padati mrak, a red se nije micao jer se pri svakom ukrcaju na trajekt ubacuju auti sa strane. Ovdje vlada pravi kaos i shvatili smo da ti koji ulaze preko reda potplaćuju radnike koji puštaju na brod.
arti-201102130120006 Naravno, sve je to popraćeno vikom i negodovanjem, a tenzije su dovele i do tuče.
Svi su nekako postajali sve živčaniji kako je padao mrak jer su shvaćali da uskoro ide zadnji trajekt te da će morati prenoćiti u autu na pristaništu. To je i nama postalo jasno, a kako smo čekajući cijeli dan upoznale lokalce koji imaju 'veze', odlučili smo se i mi poslužiti kojim trikom.
Trajekt se približavao i upalili su se motori. Čekao se znak za pokret. Uz pomoć novopečenih prijatelja u niskom startu uspjeli smo se ubaciti na zadnji brod. Već je bila debela noć, ali smo bili sretni jer ćemo uskoro biti u krevetu u Banjulu.
Kako je Gambija mala, tako je i glavni grad u skladu s veličinom države. Možda je razlog tome što se smjestio na omanjem otoku, ali čak nije zauzeo niti cijelu njegovu površinu. Sa svojih 50 000 stanovnika može se reći da je stvarno po mjeri čovjeka.
Gradske ceste i nisu najbolje održavane i prepune su rupa pa je valjda zbog toga na svakom koraku lik sveprisutnog lika predsjednika Jammeha koji nas upozorava da pažljivo vozimo. Najuočljiviji gradski spomenik također je vezan uz predsjednika. Radi se o monumentalnom trijumfalnom luku koji slavi dan kada je on državnim udarom došao na vlast. Luk je vidljiv sa svih mjesta u gradu, a s njega se pruža odličan pogled na okolicu i vidi se koliko je grad zapravo malen.
arti-201102190149006 Složile smo se da je Banjul doista jedan od ugodnijih gradova koje smo posjetile u Africi.
Mislile smo da se nikad više u životu nećemo vraćati u kaotičnu trajektnu luku Barra, ali nikad ne reci nikad. Nije prošlo ni par dana, a evo nas opet u tom mjestašcu. Razlog povratka u ovo neugledno mjesto je poznanstvo s mladićem koji se zove Alfa i radi kao volonter u osnovnoj školi Sajuka za najsiromašniju djecu.
Upoznali smo ga dok smo prije neki dan satima čekali trajekt. Ganula nas je njegova priča o svemu što se događa u njegovom naselju kao i o problemima s kojima žive ljudi u Gambiji dok je vlast naravno korumpirana i ne vodi računa o običnom čovjeku.
U školi su nas dočekali pjesmom, a nakon toga smo išli u obilazak učionica i drugih prostorija u kojima provode vrijeme. Ovdje se školuju djeca koja si ne mogu priuštiti odlazak u državne škole koje se plaćaju.
Iako se radi o vrlo sitnim novcima za europske uvjete, siromašni roditelji ne mogu si priuštiti niti to. Školu vode volonteri koji ne žele da djeca budu na ulici i da im život krene krivim putem. Radi se na principu da se nađu donatori koji onda omogućuju kompletno školovanje djeteta. Na primjer, za jedno dijete treba izdvojiti 100 eura za godišnju školsku godinu.
arti-201102010207006 Nakon obilaska škole otišli smo u šetnju Barrom s nekolicinom djece i uvjerili se u kakvim strašnim uvjetima odrastaju.
Vlada nažalost ništa ne ulaže da bi se poboljšao život lokalnog stanovništva, čak suprotno od toga, jer kako nam pričaju, nedavno su neki stanovnici nasilno iseljeni iz svojih domova da bi se izgradile vojne prostorije u predgrađu Barre. Alfa je rekao da se nada da će se i u Gambiji dogoditi revolucija kao u sjevernoafričkim zemljama.
Osim ljubaznih i znatiželjnih ljudi, po čemu je zemlja i dobila ime Smiling Coast, Gambija je ipak najpoznatija po svojim nacionalnim parkovima i oni su glavni mamac za turiste. U blizini Banjula nalazi se Abuko Nature Reserve, jedan od najmanjih nacionalnih parkova u Africi. Iako svojom veličinom ne može konkurirati mnogim drugim rezervatima, ovo je dom impresivnoj raznovrsnosti flore i faune.
Možda najzanimljivije mjesto za doživljaj pravog okusa što se tiče divljih životinja i neizbježne avanture, bio bi Kachikally Crocodile Pool. Iako se po broju turista može zaključiti da se radi o sve popularnijoj turističkoj destinaciji, ovo je mjesto vrlo sveto za lokalno stanovništvo.
Na malenom prostoru kojim dominira jezero živi pedesetak svetih krokodila. Možda to i ne bi bilo toliko zanimljivo da se oni potpuno slobodno ne šeću među posjetiocima! Navikli na česte posjete lokalnih ljudi koji im se dolaze moliti za blagostanje, krokodili se nezainteresirano gegaju među ljudima. Oni predstavljaju božanstva plodnosti i navikli su da ih se čak i dodiruje po tijelu. Jedino upozorenje koje smo dobili od jednog od tamošnjih čuvara njihovog kraljevstva, bio je da im prilikom kontakta ne diramo glavu. S obzirom kako je božanstvo kojem smo se približile otvorilo svoje zastrašujuće ralje, to nam zaista nije palo na pamet!
Vezani članci:
arti-201102190149006 arti-201102130120006 arti-201102070373006 arti-201102010207006 arti-201101240857006 arti-201101190749006
