Povratak na posao nakon godišnjeg odmora često predstavlja izazov za mnoge zaposlenike. Iako su odmori vrijeme opuštanja i punjenja baterija, povratak u radnu rutinu može biti stresan i frustrirajući.
Mnogi ljudi osjećaju pritisak zbog nagomilanih obaveza i potrebe za ponovnim prilagođavanjem svakodnevnim zadacima. Stres povezan s povratkom na posao može utjecati na produktivnost, motivaciju i opće blagostanje. Kako bi se smanjio stres, stručnjaci preporučuju postepeni povratak u radnu rutinu, uključujući prioritizaciju zadataka i postavljanje realnih ciljeva.
Psiholog i voditelj Ureda za psihološku pomoć i zaštitu mentalnog zdravlja Sveuličišta u Zagrebu, Božidar Nikša Tarabić, objasnio nam je kako povratak na posao nakon godišnjeg utječe na ljude, kako se može smanjiti stres te kako se najbezbolnije vratiti u stvarnost.
Važnost godišnjeg odmora
Tarabić je za Net.hr istaknuo da ljudi koji rade u zdravom radnom okruženju i vrijeme godišnjeg odmora provode s osobama koje ih dodatno ne umaraju, neće imati pritisak kod povratka na posao.
"Važno je da djelatnici čiji poslodavci to objektivno mogu osigurati (organizacijom službe/rada), budu u potpunosti odvojeni od posla tijekom godišnjeg odmora (ne primaju obavijesti vezane uz posao i odrađuju posao tijekom godišnjeg odmora) te da imaju dovoljno sredstava (financijskih) da vrijeme godišnjeg odmora provedu – odmarajući se. Vezano uz psihofizičke koristi odlaska na godišnji odmor, ako pratimo samoprocjene zdravstvenih teškoća tjedan dana prije odlaska na godišnji odmor i tjedan dana nakon povratka s godišnjeg odmora, primjećuje se da su procjene teškoća u tom periodu manje nego za vrijeme redovnog obavljanja posla. U tom je periodu prisutno i smanjenje zamora poslom. Čini se kako sama ideja odlaska na skori godišnji odmor kao i sam odlazak na godišnji odmor može pomoći povećanju kapaciteta radnika da se lakše nosi sa stresom na radnom mjestu (psihološki i zdravstveno: psihosomatski)", rekao je Tarabić.
Planiranje prije godišnjeg odmora olakšava povratak na posao
Objasnio je kako se ljudima mijenja životna dinamika u tom periodu: "Godišnji odmor u većini slučajeva znači i promjenu dinamike privatnog života. Radnici za vrijeme godišnjeg odmora, osim što gube uobičajenu strukturu dana i provođenja vremena općenito, obično idu na putovanja ili ako već oni ne idu, često na putovanja idu osobe s kojima se druže/provode slobodno vrijeme. Dakle godišnji odmor često remeti ne samo posao, nego i uobičajenu dinamiku privatnog života. To znači da je važno tijekom godišnjeg odmora ne razmišljati o balansu između posla i privatnog života nakon povratka s godišnjeg odmora, nego o načinima provođenja godišnjeg odmora, a da se tijekom godišnjeg odmora, ako se već ne odmorimo, barem se dodatno ne izmorimo."
"Tako kod planiranja načina provođenja godišnjeg odmora u obzir valja uzeti postojanje spolnih razlika u vidu toga da u prosjeku žene više sreće i zadovoljstva životom izvlače iz aktivnosti usmjerenih na smisao, a muškarci aktivnosti usmjerenih na zabavu. To znači da parovi trebaju u planiranju načina provođenja godišnjeg odmora uzeti u obzir i razlike (ako ih ima) između interesa svakog od partnera te godišnji odmor provesti tako da obje strane, do razumne mjere, mogu uživati u onom načinu odmaranja (aktivnog ili pasivnog) koji ih čine sretnima. Ako uz to, u obzir uzmemo i želje i potrebe djece, tada je pomno planiranje načina provođenja godišnjeg odmora još važnije", rekao je psiholog Tarabić.
Ustvrdio je koliko odnosi unutar obitelji utječu na opuštanje na godišnjem odmoru: "Ono što je također važno uzeti u obzir je i to da nisko zadovoljstvo na godišnjem odmoru nekad dolazi i zbog povećane količine vremena koju provodimo s bližnjima – ako smo s njima često u svađama i raspravi zbog kojih se ne uspijevamo odmoriti. U takvim je situacijama pak povratak na posao 'odmor' od stresa uzrokovanim narušenim obiteljskim i partnerskim odnosima, a što nije poželjna interpersonalna i radna dinamika. Na odnosima s bližnjima trebamo raditi kontinuirano. Kada to nije moguće ili nismo na razini kvalitete odnosa koja je potrebna da bi nam provođenje vremena s bližnjima bio odmor, dobro je godišnji odmor ne koristiti tako da više vremena provodimo s osobama i na način koji nam čini dodatan (negativan) stres i opterećenje."
Izazovi s kojima se ljudi suočavaju pri povratku na posao
"Fizička aktivnost i zdrava prehrana općenito doprinose fizičkom i psihološkom zdravlju te povećavaju naše kapacitete za nošenje sa stresom. No, oni sami po sebi, ako je on prisutan, ne smanjuju negativni stres zbog povratka na posao. Povratak na posao koji volimo, i u zdravu radnu okolinu, pozitivni je stres. Ako je povratak na posao negativni stres, riječ o situaciji koja se ne rješava i ne ublažava fizičkom aktivnosti i zdravom prehranom", poručio je.
Psiholog Tarabić se osvrnuo na to kome povratak na posao predstavlja negativan stres: "Oni kojima godišnji odmor ne pomaže, to su radnici nezadovoljni poslom, radnim okruženjem, koji na poslu doživljavaju mobbing, bullying itd. Najveći je izazov povratka na posao s godišnjeg odmora – nezadovoljstvo poslom. Kod radnika koji se nalaze u takvim situacijama, tijekom godišnjeg odmora se često javlja negativno razmišljanje o poslu (refleksija na osobno nezadovoljstvo). Oni se tijekom godišnjeg odmora ne uspijevaju odmoriti te se na posao vraćaju nezadovoljni, a što je vidljivo i iz toga da se kod njih odlazak na godišnji odmor nije pokazao povezanim sa smanjenjem simptoma odustajanja od posla."
"Odustajanje od posla je ekstremni oblik obrambene reakcije na situaciju u kojoj radnik radi u lošim radnim uvjetima zbog kojih dolazi do iscrpljenja psiholoških kapaciteta za nošenje s (negativnim) stresom i obavljanje posla te njegova radna produktivnost i motivacija za radom padaju značajno ispod razine koja bi se očekivala s obzirom na njegove objektivne kapacitete. Neki ovu i povezane pojave nazivaju i 'tihim' odustajanjem", naglasio je.
Kolege i menadžeri mogu pomoći zaposlenicima u prilagodbi
Objasnio je zašto su radnici nezadovoljni: "Ako izuzmemo nezadovoljstvo poslom, veliku količinu zamora uzrokuje povratak na radno mjesto gdje organizacija službe ne dozvoljava povratak na razinu radnog opterećenja koja je bila prisutna prije odlaska na godišnji odmor, nego se radnik vraća na radno mjesto pod povećanim opterećenjem i očekivanjem da odradi posao koji se gomilao dok je on bio na godišnjem odmoru. Tada se efekti godišnjeg odmora vrlo brzo gube i radnik ubrzo postaje još nezadovoljniji nego što je bio prije odlaska na godišnji odmor."
"Poslodavci nakon povratka radnika na posao ne bi trebali očekivati da radnik može raditi više nego što je radio prije odlaska na godišnji odmor, a službu i rad mora organizirati tako da radnik na odmor može otići, ne brinući o poslu koji će se nagomilati dok 'odmara'. U optimalnim uvjetima rada radnici u pravilu kontinuirano rade koliko mogu, što predstavlja njihov izvedbeni maksimum (osim ako nisu stimulirani povišicom, boljim uvjetima rada, itd.), tako da se po povratku s godišnjeg odmora, realno može očekivati jednaka razina produktivnosti kao i prije odlaska na godišnji odmor. Nikako veća, a vrlo često se može očekivati manja – u slučajevima nezadovoljstva poslom", izjavio je Tarabić.
Liječnici preporučuju rano prepoznavanje simptoma kako bi se započelo s adekvatnim tretmanom. Pravovremena intervencija može značajno poboljšati kvalitetu života tijekom tmurnih mjeseci.
Kada je potrebno potražiti stručnu pomoć?
Komentirao je i koliko je važno zdravo okruženje na poslu: "Poslodavci radnike trebaju početi tretirati kao vrijedni resurs, a ne kao 'posjed' ili objekte. Zdravo radno okruženje je ono u kojem su radni zadatci jasno definirani, postoji dvosmjeran, kontinuiran, protok dovoljne količine točnih informacija (upute za rad, slobodan pristup bazama informacija, mogućnost traženja pomoći i učenja, komunikacija: očekivanja, ograničenja, planova, namjera poslodavca i kolega), radnici su autonomni, tj. dozvoljeno im je da neometano i samostalno donose odluke u granicama svojih osobnih i profesionalnih kompetencija (njihov rad se ne opstruira i ne postoji mikro upravljanje – nadgledanje i odobravanje svakog pojedinog koraka ili dijela radnog procesa), te su uključeni u sve dijelove poslovanja koji se tiču njihovih kompetencija i radnog mjesta), prema radnicima se odnosi s poštovanjem te se podupire njihov kako profesionalni tako i osobni razvoj i napredak tako da se razumje da njihov osobni razvoj i profesionalno usavršavanje povećavaju vrijednost i reputaciju organizacije u kojoj rade. Isto tako su radnici adekvatno plaćeni za posao koji obavljaju."
Psiholog je savjetovao tko bi trebao potražiti stručnu pomoć: "Kada primijetimo da nam odlazak na posao predstavlja opterećenje tako da se često brinemo oko neugodnih situacija ili komunikacije koju doživljavamo na radnom mjestu, da se ne osjećamo poštovano, a posebice ako primijetimo da smo počeli 'tiho' odustajati – nalaziti načine da radimo manje jer nam je radno okruženje ubilo motivaciju za radom na poslu koji smo 'nekada ranije' voljeli."
POGLEDAJTE VIDEO: Pogledajte koliko dana godišnjeg imaju radnici u drugim europskim državama