Odrastanje na Balkanu ima mnogo pozitivnih strana: različiti oblici igre vani, obiteljska druženja, vjenčanja i slavlja koja traju po par dana - na kojima je sigurno puno vas sitne noćne sate u djetinjstvu provelo spavajući na stolicama i klupama - prekrasna ljetovanja i dobra hrana. Ali, s druge strane, imamo i više nego nekoliko legendarnih toksičnih načina odgajanja djece koje je, vjerojatno, puno vas prošlo. Prijetnje fizičkim nasiljem (nekad ostvarene), težak fizički rad, strahovi poput promaje i odbacivanje postojanja anksioznosti, depresije i slično. Zašto kažemo legendarnih? Mlađe generacije iskoristile su to na način da naprave sadržaj za društvene mreže koji je, zbog svoje popularnosti, cijeli Balkan približio ostatku svijeta. U ovom članku pokušati ćemo analizirati što zapravo znači odrastati na Balkanu i jesu li neke tradicije loše, ili su ipak nečemu koristile - koliko god kontroverzne bile.

Odrastanje na Balkanu - pozitivne strane

Jaka obiteljska povezanost i zajedništvo

Tradicionalna balkanska obitelj često podrazumijeva bliske obiteljske veze - proširenu obitelj, odnos s rođacima, djedovima i bakama, što je često intenzivnije nego u urbanim, “zapadnjačkim” modelima. To može pružiti osjećaj zajedništva, sigurnosti i pripadnosti - što djeci i mladima daje stabilan “sigurnosni okvir”.

Također, u nekim slučajevima, “tvrđi” odgoj i stroga pravila - iako kontroverzna - rezultiraju time da dijete nauči odgovornost, radne navike, poštovanje autoriteta i možda jači moralni kompas (ovisno o okolnostima i temperamentu). U “starim” modelima odgoja često je bila jasno postavljena hijerarhija i struktura - što za neka djecu može biti okvir u kojem se osjećaju sigurno. 

Radna etika

U dijelovima Balkana gdje su ekonomske prilike teže u prošlim i u današnjim generacijama - mnogi su morali “na vrijeme odrasti”. Djeca su bila uključena u kućanske poslove, pomagala oko obitelji, ponekad i radila uz roditelje. Takvo iskustvo može razviti solidnu radnu etiku, osjećaj odgovornosti, prilagodljivost i upornost - osobine koje kasnije mogu imati vrijednost u životu.

Odrastanje u takvom kontekstu često znači da se uči cijeniti male stvari, snalaziti se s malo, razvijati zahvalnost - što može ojačati mentalnu i emotivnu otpornost.

Kulturni identitet i jezik zajedništva

Odrastanje na Balkanu znači i upoznavanje s bogatom kulturom, običajima, jezikom, generacijama predaka. Ta pripadnost kulturi i korijenima može biti izvor snage, samopouzdanja, osjećaja kontinuiteta. Također, bliska veza s rodbinom - bake, djedovi, ujaci, tetke - može pružiti dodatnu podršku, savjete i iskustvo, što može biti komparativna prednost nad “izoliranijim” modernim obiteljima.

Sve ovo, naravno, ovisi od obitelji do obitelji, okruženja, socio‑ekonomskih uvjeta. Tradicija i kultura mogu biti izvor sigurnosti, vrijednosti i podrške kad su pozitivni; ali kada to dođe s rigidnostima, predrasudama ili pretjeranim pritiskom - može imati i tamnu stranu (što vodi ka kritici u nastavku).

Izazovi i negativne strane - čest problem

Kao i svugdje - ali često dodatno zaoštreno u balkanskom i postsocijalističkom kontekstu - odrastanje donosi veće rizike i može imati ozbiljne posljedice. Neki od najčešćih problema su:

Fizičko nasilje/tjelesne kazne - i njihove posljedice

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tjelesno kažnjavanje djece - “corporal punishment” - je globalno rasprostranjeno, a dokazano je da negativno utječe na fizičko i mentalno zdravlje, socio-emocionalni razvoj, ponašanje i obrazovanje djeteta. 

Rodila se svijest - kako stručnjaka, tako i šire javnosti - da kažnjavanje silom nije “stvarna disciplina”, nego nasilje, s dalekosežnim posljedicama po psihičko zdravlje, samopoštovanje i odnose.

Dvosmisleni odgojni modeli i očekivanja - konflikt tradicije i modernog

Na Balkanu je česta pojava kontradikcije između “tradicionalnih” modela odgoja (strogi roditelji, autoritet, disciplina, poštovanje) i modernih pristupa (individualnost, komunikacija, razumijevanje). Taj “sudar” mentaliteta i očekivanja, između generacija, može stvoriti nesigurnost kod djece - s jedne strane se traži poslušnost, s druge se idealizira sloboda i samopouzdanje. Taj jaz može dovesti do konflikata, pritiska, zbunjenosti. 

Također, s modernizacijom dolaze i promjene životnog stila: roditelji rade duže, provode manje vremena s djecom, češće su odsutni, komunikacija se mijenja. To remeti tradicionalne obrasce brige i pripadnosti - a ako sustav podrške nije razvijen, dijete može osjetiti rastuću emocionalnu distancu, nedostatak podrške ili razumijevanja. (istrazivanja.ba)

Primjer kojeg smo mi susreli

Kandidat našeg novog show-a ''Život u balansu'', Luka Veljković, iako nije odrastao na balkanu kroz roditelje je doživio puno tradicionalnih balkanskih mjera u odgoju. Njega samog to nije poticalo na agresiju prema drugima - nego prema samom sebi. Zbog čega je, s vremenom, razvio problem pretilosti. Ako želite naučiti više o traumama i kako ih pobijediti, možete naučiti kroz njegov primjer u prvoj epizodi serijala na YouTubu RTL-a.

Koji je zaključak?

Odrastanje na Balkanu donosi jedinstveni miks iskustava - to je često djetinjstvo isprepleteno s tradicijom, vrijednostima, snažnim obiteljskim vezama, ali i rizicima: nasilje, prevelike odgovornosti, siromaštvo, emocionalna težina i ponekad zanemarivanje psihičkih potreba. Da bi pozitivne strane imale šansu zaživjeti - potrebno je osvijestiti probleme, raditi na zaštiti djece, ohrabrivati nenasilni odgoj i podršku u obitelji, i stvarati okruženje u kojem se mladima omogućava da odrastaju s dostojanstvom, poštovanjem i slobodom da budu svoji.

Mnogima je djetinjstvo već prošlo, no to ne znači da morate živjeti s ožiljcima koji su vam iz njega ostali. Luka je odlučio osvježiti probleme i suočiti se s traumama sad. Ispratimo njegovo putovanje zajedno. Sve uspone i padove kao i savjete i primjere za promjenu pratit ćemo kroz članke na Net.hr-u, a vaši komentari su i više nego dobrodošli.

Pa za kraj - pitanje za vas - je li u vašoj kući vladala šlapa, kuhača ili nešto treće?