Na današnji dan 1140. godine dogodila se jedna od najneobičnijih opsada u cijelom srednjem vijeku. Snage rimsko-njemačkog kralja Konrada III., prvog iz dinastije Hohenstaufen, opsjele su grad Weinsberg sjeverno od današnjeg Stuttgarta.
Riječ je, naime o sukobu njemačkih dinastija Welf i Hohenstaufen, čije je dugotrajno povijesno suparništvo poznato i kao sukob gvelfa i gibelina.
Tko su gvelfi, a tko su gibelini?
Gvelfi i gibelini dvije su političke frakcije zaraćene na teritoriju Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Taj sukob je nastao zbog suprotnosti političke i crkvene moći između papa i njemačkih careva te se vrlo brzo proširio na Apeninski poluotok. Njemački carevi i pape nastojali su što interesa izvući za sebe kada su u pitanju određeni posjedi ili teritoriji. Brojni vlastelini su se natjecali tko će više prigrabiti teritorija bilo na strani pape ili njemačkih careva. Kao rezultat tih težnji, javljaju gvelfi i gibelini koji se bore međusobno za goli opstanak na području današnje sjeverne i srednje Italije.
Kako su žene preokrenule tok povijesti?
Jednim sočnim detaljem obilježit ćemo kratku lekciju iz povijesti.
Naime, kako grad Weinsberg nije mogao izdržati opsadu, ženama poraženih branitelja učinjen je ustupak. Bilo im je dopušteno da napuste grad i da ponesu sa sobom sve što mogu nositi. Taj su trenutak žene lukavo odlučile iskoristiti i spasiti svoje muževe.
Predaja kaže da su na svojim leđima iznijele svoj muževe, a Car Konrad III. Hohenstaufen morao je održati svoju riječ.
Kako je završila borba gvelfa i gibelina?
Žene su spasile svoje muževe, ali dinastičke borbe nisu prestale. Naime, suparništvo se nastavilo i nakon Konrada III. Hohenstaufovca. Za vladavine Konradova nećaka Fridrika I. Barbarosse nazivi gvelfi i gibelini dobili su šire značenje, a veću važnost u Italiji nego u samoj Njemačkoj. Kada je Konradov nećak pokušao ponovno uspostaviti carsku vlast u Italiji, izazvao je otpor lombardskih i toskanskih komuna, koje su nastojale očuvati svoju samostalnost. Uskoro je za protivnike imao i papinstvo.
Sukob gvelfa i gibelina, od tada postaje borba papinskih i carskih interesa, odnosno laičke, svjetovne politike i papinske teokracije. Ova se borba nastavila se i dugo nakon izumrća dinastrije Hohenstaufovaca. Imena gvelfi i gibelini očuvala su se sve do 17. st. kao nazivi protivničkih stranaka. Godine 1334. papa Benedikt XII. zaprijetio je prokletstvom onima koji bi se služili tim omrznutim imenima.
