Međutim, u stvarnosti, hereza je u srednjem vijeku procvjetala, svakim je danom bilo sve više onih koji su negirali službeni nauk o vjeri, a neki od njih bili su iznimno posebni i čudni u svojim uvjerenjima. Portal Listverse naveo je 10 bizarnih heretika i njihovih uvjerenja kojima su šokirali Europu u srednjem vijeku.
1. LEUTARD I PČELE
Oko 1000. godine francuski seljak imena Leutard nalazio se na polju, obrađivao je zemlju, kada je odlučio predahnuti od posla te je zaklopio oči i zaspao. Sanjao je kako roj pčela oblijeće unutrašnjost njegova tijela ulazeći u tijelo kroz vrh njegova spolovila. Nakon zujenja u njegovoj utrobi pčele su počele izlaziti na njegova usta, počele su kružiti oko njega te mu naređivati da radi stvari koje ljudsko biće nije u stanju učiniti.
Kada se probudio Leutard je bio uvjeren da je san bio poruka od Boga. Pohitao je u svoj zaselak, ušao u crkvu te razbio raspelo. Od tog je dana počeo propovijedati vlastito tumačenje kršćanstva, tvrdeći da su proroci bili u krivu u mnogim stvarima. Zbog svojih se uvjerenja razveo od žene.
Nije trebalo dugo da nađe sljedbenike među seljacima iz zaselka, no nakon što je mjesni biskup uspješno dokazao kako je riječ o heretiku, njegovo ga je društvo napustilo. Ostao je sam sa svojim uvjerenjima, te se iz očaja bacio u bunar.
2. SIR I CRVI
Menocchio je bio talijanski mlinar koji je razvio pomalo neobična heretička uvjerenja, a koji je u javnost dospio zahvaljujući povjesničaru Carlu Ginzburgu koji je život mlinara opisao u djelu - Sir i Crvi. Djelo je nastalo na temelju Menocchiohijevog uvjerenja da je svemir nastao iz primordijalnog kaosa, baš kao što je sir napravljen od mlijeka u kojem su se pojavili crvi, koji su se nastanili u siru. Oni su bili anđeli, prema njegovu tumačenju.
Menocchio je živio u uvjerenju da je sve što se može vidjeti - Bog. On je tvrdio da je nemoguće tvrditi da je bilo koja religija točna, već kako je važno uvijek biti moralan. Tvrdio je da 'onaj tko ne našteti susjedu, nije počinio grijeh'. Tvrdio je i da ne postoji život nakon smrti te da duša umire zajedno s tijelom.
Živio je u vrijeme kada se pismenost počela razvijati, čitala su se djela od Dekamerona do Kur'ana. No, kako je opisao Ginzburg, Menocchio je čitao samo one odlomke koji su potvrđivali njegova uvjerenja, ostale bi odbacio, preskočio, jednostavno ignorirao. Na koncu je spaljen na lomači 1599. godine.
3. KRIŽARSKI VOĐE
Kada je papa Urban II pozvao na Prvi križarski rat, imao je na umu organiziranu silu vitezova i vojnika. Na žalost, taj je poziv rezultirao velikim migracijama stanovništva te je velik broj seljaka odlučio poći na istok predvođeni brojnim karizmatičnim propovjednicima među kojima je bio i Petar Pustinjak, poznat kao Petar od Amiensa.
Različite skupine križara koji su odlazili u sveti rat imale su sebi svojstvena uvjerenja koja su slijepo slijedili.
Različiti kršćanski i židovski izvori kažu kako je jedna skupina na svojem putu prema oslobođenje svetog grada Jeruzalema od muslimanske vlasti kao predvodnika kolone postavila gusku.
Druga skupina je vjerovala da je kozu zaposjeo Sveti duh te su je postavili na čelo kolone i slijedili bez razmišljanja. Koza je znala pravi put u sveti rat. Treća je skupina na čelo kolone postavila ženu koja je cijelim putem u ruci držala križ koji je navodno pao s neba.
Jesu li svi uspješno stigli, nije poznato, no zapisana je priča o guski koja ipak nije doživjela spektakularan ulazak u Svetu zemlju. Navodno je umrla u gradu Lorraineu, na sjeveroistoku Francuske. Pojeo ju je gladni narod.
4. BOŽJA DJECA
Benandanti, poznatiji kao "Božja djeca" otkriveni su u talijanskoj regiji Friuli za vrijeme inkvizicije. Imali su posebne moći s kojima su se rađali.
Za vrijeme trajanja posebnih dana, poznatih kao Quatuor Tempora, odnosno četiri vremena, koji bi se održavali na prijelazu iz jednog u drugo godišnje doba koje je Crkva odredila kao vrijeme posvećeno posebnoj molitvi i postu, za "Božju djecu" to su bili posebni trenuci.
Oni su za vrijeme trajanja Quatuor Tempora bili u mogućnosti svoje tijelo i otići u neki drugi svijet.
Ulazili bi u trans ili san, potom bi njihova duša napustila tijelo te otputovala u mističnu dolinu koja se nalazila u središtu svijeta. Tamo bi vodili bitku s duhovima vještica. Bilo je od iznimne važnosti da pobjede, tada bi žetva bila dobra i ne bi bilo gladi, u suprotnom su slijedile suše.
Jedan Benandanti opisao je odlazak u misterioznu dolinu za vrijeme inkvizicije: "Činilo se danas je bilo više vidio sam ih u izmaglici. Osjećao sam se kao da smo postali zrak, a potom preletjeli preko oceana, poput dima".
Benandanti su bili prepoznati od rođenja jer bi se rodili s posteljicom, a u njihovu sposobnost i moć nitko nije sumnjao. Sve do inkvizicije koja je zauvijek završila ovaj kult.
5. VILGARD OD RAVENE
Vilgard od Ravenne bio znanstvenik opsjednut klasičnim rimskim pjesnicima. Oko 970. godine navodno je vidio duhove koji su mu obećali da će postati poznat baš poput njih. Nakon toga, Vilgard je počeo širiti teoriju da su pjesnici bili nepogrešivi te da treba vjerovati svemu što su pisali, uključujući i teoriju o postojanju poganskih bogova.
Na kraju je zbog svojeg propovijedanja bio pogubljen po naredbi biskupa Ravenne, no njegovi sljedbenici bili su odlučni u naumu da nastave s propovijedanjem koje ih je on učio.
Kroničar Rodulfus Glaber napisao je knjigu u kojoj je istaknuo da je Vilgardovae hereza označila početak apokalipse, što je napisano u knjizi Otkrivenja.
6. TANCHELM IZ ANTWERPENA
Davne 1112. godine belgijski grad Antwerpen je imao samo jednog svećenika koji je živio u "otvorenoj vezi", sve to zasmetalo je jednom stanovniku grada imena Tanchelm koji je počeo propovijedati kako su sveti sakramenti besmisleni ukoliko dođu u ruke grješnika. Govorio je i da ljudi zbog grijeha svog svećenika ne moraju plaćati desetinu crkvi.
Da je na ovome stao bio bi proglašen reformatorom, no u povijesti je ostao zapamćen kao heretik. Upravo iz razloga što je sebe nazivao Bogom na Zemlji, a imao je i 12 apostola. Bili su to njegovi tjelohraiteji koji su ga čuvali od neprijatelja, neistomišljenika.
Njegovi sljedbenici bili su toliko zaluđeni njime da su pili vodu u kojoj se Tanchelm kupao. Jednom je prilikom najavio kako se udaje za kip Djevice Marije, a na kraju svečane ceremonije postavio je dvije blagajne, jednu za muškarce i drugu za žene te rekao: "Sada ćemo vidjeti koji me spol više ljubi".
Ubrzo je započela bitka između muškaraca i žena tko će dati više novaca, nakita i ostalog bogatstva. Ubijen je po naredbi drugih svećenika 1115. godine.
7. SIN BOŽJI
Eon de l'Etoile bio je britanski heretik, religijski vođa i 'mesija' svog doba čija je popularnost nevjerojatno porasla nakon velike gladi koja je zadesila Britaniju 1145. godine. Sam sebe je proglasio sinom Božjim te osnovao vlastitu crkvu i vlastite biskupe nazvane Mudrost (Wisdom), Presuda (Judgement) i Znanje (Knowledge).
Nosio je štap u obliku rašlji s dva zupca te se hvalio kako dvije trećine cijelog svijeta pripada njemu, a trećina Bogu.
Njegovi sljedbenici, kada bi podignuo štap prema nebu, pohitali bi u opustošenje Britanije, pljačkali bi samostane i crkve, a potom bi svo blago nosili njemu.
Zatvoren je 1148. godine te ostavljen da umre od gladi. Njegove je sljedbenika zatekla ista sudbina.
8. LAŽNI BALDWIN
Nakon što je Četvrti križarski rat, odnosno pohod na Carigrad rezultirao osvajanjem grada koji je tada bio u kršćanskim rukama, Baldwin IV. proglašen je novim bizantskim carem. No ubrzo su ga ubili Bugari.
Nakon nekog vremena pojavio se čovjek koji je tvrdio da je Baldwin lažirao svoju smrt kao pokoru za počinjene grijehe. Stvari su postale još čudnije kada se pojavio pseudo-Baldwin koji je tvrdio kako je on Mesija, sin Božji.
Njegovi su sljedbenici puzali jedni preko drugih ne bi li ga dotaknuli, čak su i pili vodu u kojoj se kupao.
Kći pravog Baldwina bila je izuzetno nezadovoljna lažnim predstavljanjem tog lažnog Baldwina te je pomoć potražila kod Francuskog kralja. Kralj Luj uspio ga je namamiti u klopku te ga dao pogubiti.
9. KATARI
Katari su bili vjerojatno jedni od najpoznatijih heretika u srednjem vijeku. Iako njihovo stajalište nije u potpunosti jasno, ono što je poznato je da su zagovarali teoriju o postojanju dva boga: zli bog Starog zavjeta, koji stvara fizički svijet i bog dobra proizašao iz Novog zavjeta koji je stvorio spiritualni svijet.
Na njihovom središnjem obredu primanja sakramenta pristalice bi bile proglašene bezgrešnima i savršenima, no ukoliko bi počinili grijeh, ovaj ritual bio bi poništen. Zbog toga su mnogi obredu pristupali tek kada bi se našli na smrtnoj postelji.
Ova hereza osobito je zaživjela na jugu Francuske oko gradića Albi. 1209. godine Papa je pokrenuo križarski rat koji je slomio katarsko uporište, no ostavio iza sebe na tisuće mrtvih.
Posljednji poznati propovjednik katarske hereze, Guillaume Belibaste, spaljen je na lomači u 1321. godine, nakon što ga je više godina tražio i pratio agent tajne operacije inkvizicije.
10. PAPA BOGUMIL
Katari su bili pod velikim utjecajem Bogumila, kršćansko - neognostičkog reda koji se razvio u to vrijeme u Bugarskoj i Bizantu. Bogumili su bili podijeljeni u dvije skupine: jedni su vjerovali da je bog dobra bolji od boga zla, dok su drugi bili potpuni dualisti te vjerovali da je njihova snaga jednaka.
Katarce je 1176. posjetio papa Nicetas, bogumilski biskup Konstantinopola poznat pod nazivom Papa Bogumil. Negova zadaća je bila uvjeriti Katare da je primanje sakramenta bolje da odrade što ranije jer ih to štiti da ne postanu grešnici.
Drugim riječima, pokušao im je objasniti kako ni jedan Katar nije savršen osim ako ne postane apsolutni dualist. Ovo učenje Pape Bogumila razdijelilo je Katare.
