Svake godine barem jednom pogledam film 500 Days of Summer. Jednostavno od prvog puta gledanja pa do danas taj me film nekako oduševio. Što zbog odlične glazbe, životne radnje, ali i glumaca. Apsolutno je odličan i apsolutno ga obožavam. Gledat ću ga i dalje, uvijek i stalno.
Možda zvuči malo patetično i jadno što sam zapela za jedan takav film iz 2009. godine, koji je ljubavan i romantičan, a s druge strane je sve samo ne to. Ali, jednostavno volim takve filmove. Životne, ljubavne i (ne)romantične. Ispričane priče na na način da prikazuju pravo stanje stvari, prikazuju i one lijepe trenutke prave zaljubljenosti, ali i trenutke koji u ljubavi nisu toliko lijepi, kao i svu bol prekida. Još jedan takav primjer je i fim "Blue Valentine", kao i triologija "Before" (Before Sunrise, Before Sunset te Before Midnight).
O čemu se radi
Odmah na početku filma saznajemo da je ovo priča o tome kako dečko (Tom) upoznaje curu (Summer) i da ovo nije još jedna ljubavna priča. Njih dvoje upoznaju se na poslu kad ona dolazi raditi kao tajnica u tvrtku u kojoj on smišlja tekstove za čestitke. Odmah je znao da je Summer ona prava cura s kojom želi provesti život. Dok su na početku bili samo prijatelji, naravno da su kasnije završili zajedno. Prva svađa počela je 299. dan, a u njihovoj je vezi bilo je lijepih i manje lijepih tenutaka.
Iako nije ljubavna priča, nego životna, sve upućuje na to da je njihova ljubav bila intenzivna, možda i preintenzivna za Summer. Tom je s druge strane stvorio idealnu sliku djevojke u koju je zaljubljen, a koja se cijelo vrijeme drži pomalo rezervirano.
Iz filma se stvarno mogu izvuči neke stvari koje su važne i u životu, a s obzirom da prikazuje pravu životnu situaciju u kojoj se ništa ne uljepšava, nije bilo teško zaključiti da će se svaka osoba, prvenstveno ženska, pronaći u filmu i suosjećati s Tomom u nizu situacija. Odlučila sam izvuči nekoliko lekcija koje sam uočila i podijeliti ih s tobom.
Sve se događa s razlogom
Tom je s razlogom upoznao Summer, s razlogom ju je prebolio i s razlogom je nakon nje upoznao i djevojku koja se zove (wait for it) Autumn. Upravo tako teku i stvari u životu. Sve se događa u svoje vrijeme i sve ima svoje razloge.
Okruži se pravim prijateljima
Tom ima prijatelje s posla koji su bili tu za njega kad ih je trebao, ali najveća podrška i osoba koja je najrealnija je njegova mala prijateljica, curica od nekih deset godina. Ona mu uvijek daje najbolje savjete i govori mu kakve stvari uistinu jesu. Ona je zapravo njegova podsvijest. Uvijek treba imati jednog takvog prijatelja koji će ti reći pravu istinu, bez obzira koliko bolna ona bila.
Glazba je sve
Sigurno nekad (ako ne i uvijek) neke životne situacije vidiš kroz pjesmu ili pak zamišljaš koja bi glazba najbolje odgovarala kao pozadinska u bilo kojoj situaciji. U ovom filmu je glazba apsolutno pogođena i nije mogla biti bolje odabrana. Svaki idući puta kad čuješ jednu od pjesama koje se pojavljuju u filmu sigurno ćeš odmah pomisliti na film i scenu koja je povezana s tom pjesmom. Dodatnu notu daje i pripovjedač koji ne priča uvijek, ali zato priča upravo kad je to potrebno.
Stvarnost/očekivanja
Možda najbolji dio filma je scena na krovu nakon prekida, kad Tom shvati da očekivanja nemaju veze sa stvarnošću i da se nekad jednostavno ne smijemo nadati ničemu. Isto tako, Tom je cijelo vrijeme očekivao da je ovo najbolja veza njegovog života, a istina je bila potpuno drugačija. Najbolje je nikad ne očekivati previše pa se onda pozitivno iznenaditi kad za to dođe vrijeme.
Zašto gledam ovaj film svake godine
Jednostavno volim ovaj film od prvog puta kad sam ga pogledala i plakala (da, plačem na filmove). Odlično prikazuje realnost života i veza općenito. Od početne zaljubljenosti, preko svih svađa i na kraju prikazuje sam prekid. Nije njanjkav i previše romantičan. Od početka je jasno da ta veza neće uspjeti i da Tom voli Summer puno više nego što ona voli njega. Tom tako zapravo cijelo vrijeme pokušava dobiti Summer, ali ona mu jednostavno izmiče. Iako se čini da su sretni zajedno, sreća je bila kratkog vijeka.
Sviđa mi se kako je sve povezano, iako priča nije kronološki ispričana. 500 dana je isprepleteno, a opet sve ima neki savršen sklad. Sve u svemu, gledat ću ovaj film vjerojatno svake godine ponovno, samo da se prisjetim cijele priče o tome kako dečko upoznaje curu i kako ta priča završava. I kako se ne radi o nimalo ljubavnoj priči.
