Kjell Westo izvrstan je skandinavski pisac čije su knjige prevedene na nekoliko svjetskih jezika, a proboj na međunarodnu scenu osigurala mu je upravo knjiga „Ovuda smo nekada hodali“. Roman je oda Helsinkiju na početku 20. stoljeća, u kojem se zbog situacije u političkom svijetu zbivaju mnogi žestoki sukobi, a Westo je u knjizi kroz nekoliko likova detaljno opisao kako je takva situacija utjecala na mnoge živote.
Strahovi, usponi i padovi likova u vremenu između dva rata
Iako se Prvi svjetski rat na početku knjige već bliži kraju, 1918. godina iznimno je bila teška u Finskoj, koja postaje centar sukoba crvenih i bijelih, u kojima svatko mora odabrati stranu. Priča prati nesuđenu nogometnu zvijezdu Allua koji odluči nastaviti put svog oca proletera, dok s druge strane Cedi u ratu vidi priliku da oslobodi svoje ubilačke nagone. Među glavnim protagonistima priče je i njihov prijatelj Eccu koji bijeg od svega vidi u fotografiji. Svi likovi opisuju svoje strahove, uspone i padove u vremenu između dva svjetska rata, u kojem je teško bilo pronaći bilo kakav izlaz iz okrutne realnosti. Svima njima je Prvi svjetski rat oduzeo snove o budućnosti, a u pitanje im nekoliko puta dolazi i golo preživljavanje.
Neke situacije iz knjige teško je "probaviti"
Pisac je u nekoliko odvojenih dijelova knjige odlično opisao početak 20. stoljeća na sjeveru Europe, bez iznimke situacija o kojima se mnogo godina u svijetu šutjelo. Ono što jako nedostaje u čitavoj priči je sentimentalnost, no ipak je Westovo pisanje upravo po tome poznato. Neke dijelove knjige teško je „probaviti“ upravo zbog situacija o kojima nikada nismo razmišljali, poput one kako se zaista pojedinac ponaša u trenutku kada je njegov život, ali i život njegovih bližnjih na kocki zbog situacije u okolini.
Dobitnik prestižne finske književne nagrade
Sve odgovore dobit ćete u knjizi „Ovuda smo nekada hodali“, po kojoj je dosad napravljena kazališna predstava te je snimljen i film. Knjiga je ujedno i dobitnik prestižne finske književne nagrade Finlandia, a i njegov roman „Privid 1938.“, o kojem sam nedavno pisala, ne odskače kako od književnih nagrada, tako ni od jedinstvenog stila pisanja Kjella Westa.
