Definiciju ljepote u našem modernom društvu odlučuju trendovi te nerijetko imamo priliku na ulicama vidjeti dame koje su uništile prirodan izgled estetskim korekcijama. Međutim, prije to nije bio slučaj. U 19. stoljeću standardi su bili potpuno drugačiji.
Podsjećaju na muškarce
Kada današnji mladi naiđu na fotografije mladih dama iz tog vremena, prva pomisao im je da su to, zapravo, muškarci. Međutim, te pripadnice nježnijeg spola su bile simbol ljepote u Perziji.
Najljepšom ženom tada se smatrala kći perzijskog kralja Nasir-ed-Din (Nasirudin) Kadžara, koji je vladao potkraj 19. stoljeća. Zahra Khanom Tadj es-Saltaneh je rođena 1883. godine i uživala je veliko poštovanje u društvu, a od udvarača se jedva branila.
Odmah iza nje je bila princeza Fatemeh Khanum Esmat al-Dowleh rođena 1855. godine. Također je u svojoj mladosti slovila za jednu od najprivlačnijih u Perziji.
Brkovi kao simbol ženstvenosti
Dok danas žene ne mogu zamisliti život bez depilacije, nekad su dlačice bile simbol ženstvenosti. Društvo je tada stavljalo naglasak na prirodnu ljepotu, a dlake na licu žene smatrale su se izuzetno privlačnima. Osim toga, seksepilnije su bile dame s viškom kilograma.
Kako se pisalo u prošlosti, takav ukus je imao kralj, a i svi ostali su se morali složiti s njegovim ukusom. Neke od poznatijih ličnosti na perzijskoj sceni su u to vrijeme zaista smatrale ove žene privlačnima, posebno Amir Husein Khan, čovjek koji se zaručio s princezom Zahrom.
Neki kažu da je Amir Husein Khan zaista smatrao princezu Zahru privlačnom, dok drugi tvrde da je išao za njom samo u interesu da dobije vlast tako što će biti dio kraljevske obitelji.
U knjizi koju je napisala dr. Afsaneh Najmabadi pod naslovom "Žene s brkovima i muškarci bez brade: Rod i seksualna anksioznost iranske modernizacije", autorica opisuje način na koji su žene sa zapada promatrale perzijske žene na osnovi njihovih standarda ljepote.
Jako naglašene obrve i brkovi dali su ženama muževni izgled koji nije dio zapadnih standarda ljepote.
Sredinom 20. stoljeća je Zapad imao sve veći utjecaj na situaciju u Perziji te je utjecao na muškarce da otvore oko za nešto privlačnije. Počeli su uvoditi standarde ljepote koji su postali globalni.
Danas žene pokušavaju lažirati ljepotu korigirajući mnoge stvari na sebi plastičnim operacijama. Neke društvene grupe su vrlo osuđujuće i agresivne ako druge djevojke kažu nešto drugačije o načinu na koji predstavljaju ljepotu, a posebno su uznemirene ako ističe prirodnost.
Još od 20. stoljeća je sama ljepota postala kontrolirana društvenim trendovima. Karizma, seksepilnost i energija koju žene nose u sebi ne mogu se mjeriti s visinom, težinom ili brojem lajkova na društvenim mrežama.
