Julie Marburger do nedavno je bila nastavnica u osnovnoj školi Cedar Creek u Teksasu, ali je onda bila prisiljena dati otkaz s posla oko kojeg je nekad bila zaista strastvena i koji je obožavala. A o tome zašto je odlučila otići i zašto joj je prekipjelo se oglasila i na svom Facebooku.

Koliko je školski sustav u SAD-u zaista loš, potvrđuje i više od 400 tisuća šerova i hrpa komentara koje je Julie dobila na svoju objavu na Facebooku, od roditelja i ljudi koji su joj odlučili dati podršku i koji, očito, razumiju u čemu je problem.

No, Julie je istaknula kako bi roditelji, za početak, trebali prestati kriviti učitelje što njihovoj djeci ne ide u školi, piše Bored Panda. Njenu vam objavu prenosimo u cijelosti.

"Ljudi jednostavno moraju prestati tetošiti i kvariti svoju djecu. To je problem koji će se širiti poput požara"

"Ranije danas dala sam otkaz na poslu, nakon što me jedan od roditelja tijekom incidenta toliko izgnjavio i ostavio me emocionalno nesposobnom da nastavim dan. Već sam donijela odluku da ću otići s posla nastavnice krajem ove godine, ali danas više nisam sigurna bih li mogla izdržati toliko dugo. Roditelji su postali užasno bezobrazni i ne poštuju nastavnike, a njihova su djeca još gora. Administracija se, pak, trudi, uvijek roditelje učiniti sretnima i zadovoljnima, što meni ne ostavlja nikakvu mogućnost da radim posao za koji sam plaćena...poučavam djecu.

U objavu ću uključiti i fotografije koje sam fotografirala u učionici proteklih par dana. Ovako učionica redovito izgleda nakon što učenici cijeli dan provedu u njoj. Imajte na umu da je većina stvari koje su učenici oštetili ili uništili moje osobno vlasništvo ili sam ih pak sama kupila, s obzirom da nemam apsolutno nikakav budžet koji bih dobila od školskog odbora. Ali sad mi je zaista dosta da se ovoliko ne poštuje ni školsko ni moje osobno vlasništvo i tu povlačim crtu, preko nedopustivog ponašanja koje sam dosad tolerirala. No, jedna je mama danas smatrala kako nisam u pravu što optužujem njezinog sina za to kako se on ponaša i odlučila mi je to reći na vrlo bezobrazan način, pred svojim sinom.

Nedavno sam mailom poslala kartice s rezultatima i većina mojih učenika će pasti predmet zato što nisu napisali većinu (od 8 do 10) zadataka koje sam im zadala. Većina tih učenika, kao i njihovih roditelja, uopće nije marila za to protekla tri mjeseca, ali čim sam im poslala kartice s rezultatima, počeli su mi stizati e-mailovi i pozivi. I sad ću vjerojatno morati provesti čitav tjedan odgovarajući ljutim roditeljima na upite i pozive i objašnjavajući zašto su njihova djeca pala predmet. Školski će odbor zahtijevati objašnjenje zašto sam 'srušila' toliki broj učenika bez da sam im dala bilo kakvu podršku, osim što sam napravila apsolutno sve što sam mogla, pa gotovo i riješila zadatke umjesto njih. I ponašanje u razredu će se samo pogoršavati... Očekujem to, zato što je to nešto što se događalo na kraju svakog semestra dosad...

Nikad nisam čula za profesiju u kojoj ljudi toliko ulažu sebe, daju svoje srce i dušu za taj posao, daju svoje vrijeme i resurse iz vlastitog doma i obitelji, a onda ih se plaća najmizernije moguće. Učitelji su generalno jedni od najboljih i najdarežljivijih ljudi koje poznajem, ali se ljudi prema njima opet jako često ne odnose s poštovanjem. Većina roditelja sa svojom djecom dnevno ne može provesti ni par sati, a mi ih provedemo osam s još 140-ero iste djece. Je li zaista toliko puno što tražimo malo pristojnosti i normalnog razgovora?

Otkad se sjećam, bio mi je san imati vlastitu učionicu, a sad mi je srce slomljeno zato što sam u ove dvije godine postala toliko zarobljena u svijetu mašte. A to slušam i od ostalih nastavnika, koji također više ne mogu normalno raditi ono što vole. Kriza ovog posla prisutna je i vidljiva, a postat će i gore ako ovo zlostavljanje nastavnika ne prestane.

Ljudi također jednostavno moraju prestati tetošiti i kvariti svoju djecu. To je problem koji će se proširiti društvom poput požara. To nije fer za naše društvo, a što je najvažnije, nije fer da našu djecu učimo da je ovakvo ponašanje okej. To ih neće usmjeriti na sretan i uspješan put u životu. I sad će mnogi reći da ovakve stvari ne bih trebala objavljivati na društvenim mrežama. Da bih trebala promicati edukaciju i pozitivu. Ali više me nije briga. Sva moja strast za ovim poslom koju sam nekad imala, potpuno je izvučena iz mene. Možda bih trebala biti glas razuma. OVO MORA PRESTATI."

Kasnije se svima zahvalila na pozitivnim reakcijama i najavila kako uskoro pokreće blog, na kojem će pisati o svemu ovome što je navela u objavi na Facebooku, ali i drugim problemima koje je potrebno riješiti i drugim temama koje su važne za društvo, da ono napokon krene u dobrom smjeru.