Bila je članica tima Jacquesa Houdeka i iako nije došla do finala ostala je jedan od upečatljivijih vokala posljednje sezone. Nedavno je izbacila prvi singl “Kada pogledam u nebo”. Pjesma koju su napisali Kristijan Rahimovski i Sonja Buljan već osvaja radijske etere, a o tome kako je bilo surađivati sa Crvenom jabukom, zašto se paralelno odlučila i na izradu unikatnog nakita od crvenih koralja te je li teško živjeti od glazbe, ispričala je u ovom intervjuu
Natjecala si se u posljednjoj sezoni The Voicea. Koliko ti je taj show pomogao u nastajanju tvoje profesionalne karijere?
Bila mi je velika čast i zadovoljstvo. To je nešto što ću sigurno pamtiti cijeli život. Iskreno, nije se mnogo toga promijenilo osim da mi još uvijek prilaze ljudi što mi je, najiskrenije, jako simpatično.
Glazbom se baviš od djetinjstva, sviraš klavir, a pjevanje si usavršavala na pop rock akademiji. Je li otac utjecao na razvoj tvog glazbenog puta?
Naravno, otac me i upoznao s glazbom. Kako je svirao klavijature i bio glazbenik dugo godina uz njega sam počela svirati klavir. Kada je otkrio da imam talent upisao me u glazbenu školu, a da znam pjevati otkrila je majka kad sam imala osam godina jer sam po cijele dane pjevala po stanu. Uz veliku potporu roditelja već sa 10 godina sam prvi put nastupila. Nikada neću zaboraviti, pjevala sam pjesmu od Severine “Bože moj”, a upravo sam se tako i osjećala! Ha, ha, ha! Otac me također naučio kako se ponašati na pozornici i komunicirati s publikom. Prvu svirku s njegovim bendom odradila sam sa 13 godina. Dan danas mi neke njegove riječi i smjernice jako mnogo pomažu u ovom poslu.
Surađivala si i sa Crvenom jabukom pjevajući prateće vokale na njihovu albumu "Volim te". Kako je došlo do te suradnje i kakav je Žera kao šef?
To je bio moj san odmalena jer sam i odrastala uz njihovu glazbu. Prvi put sam upoznala Žeru s 10 godina i sjećam se da sam ostala ukočena iako sam bila sretna što sam upoznala svog idola. Deset godina kasnije slučajno sam se, preko Rajka Dujmića, ponovno vidjela sa Žerom. Pozvao me da budem prateći vokal na njihovu koncertu u Karlovcu, na koji sam naravno došla. Nakon toga nekoliko dana poslije pozvao me u studio, i tako sam snimila prateće vokale za tadašnji album "Volim te". Žeru nisam gledala kao šefa, jer je to čovjek iz naroda. Barem sam ga ja tako doživjela. Više su oni mene pazili s obzirom na to da sam bila jedina ženska osoba u bendu.
Nedavno si izbacila prvi singl "Kada pogledam u nebo". Jesi li zadovoljna kako je publika prihvatila pjesmu?
Pjesma “Kada pogledam u nebo” izašla je baš u jesen, kada želimo biti doma na toplome i uživati u dobrom filmu, glazbi ili s voljenom osobom. Prema onome što sam doživjela do sada, reakcije su i više nego odlične. Kao da ljudima nedostaje iskrenih emocija u pjesmama i da taj tekst koji se pjeva ima smisla. Primijetila sam da se i dosta njih poistovjećuje s pjesmom što mi je drago, jer i meni ta pjesma ima posebno značenje.
Nastavljaš li suradnju s tandemom Rahimovski/Buljan?
Nastavlja se sigurno, jer je pogođena svaka moja emocija i ono što me najviše fasciniralo, izašao je vokal iz mene koji se dugo skrivao, a to mogu samo zahvaliti Kristijanu koji je inzistirao na tome. Ono u čemu sam se našla je definitivno pop žanr.
Nedavno si se iz Zagreba preselila u Dalmaciju? Nedostaje li ti Zagreb?
Iako sam rođena Zagrepčanka, preseljenje u Tribunj mi je jedna od najboljih odluka u životu. Mir, tišina i, za razliku od Zagreba, imaš vremena za sve. Nema žurbe, nema stresa. Zaželim se i Zagreba pa kako mi nije daleko često tamo odlazim.
Po Dalmaciji nastupaš sa svojim bendom Amigosi. Gdje najčešće nastupate i kako si okupila bend?
Sasvim slučajno. Oni postoje već više od tri godine i na ovom šibenskom području su jako poznati. Slučajno smo se upoznali i kliknuli na prvu. Ja sam htjela bend, a njima je trebala ženska pjevačica. Iskreno, da sam ih tražila ne bih takve dečke našla. Svi su odlični glazbenici, svi su pjevači, a najviše od svega smo jedna velika obitelj. Nastupamo svugdje, od Zadra do Dubrovnika. Najviše su tu svadbe a tu i tamo uleti neka gaža, to je baš za nas gušt.
U slobodno vrijeme baviš se izradom nakita od crvenih koralja. Otkud ljubav prema tome?
S jadranskim crvenim koraljem upoznala sam se prije godinu dana. Naime, moj dečko je ronilac i roni crvene koralje. Kako je to njegov obiteljski posao, upitao me želim li se iskušati u izradi nakita. I tu se rodila ljubav, iz mene su počele izlaziti kreacije za koje ne znam gdje su se skrivale svih ovih godina. Da mi je netko rekao prije godinu dana da ću raditi nakit samo bih ga blijedo pogledala. Ali eto, nikad ne znaš što ti nosi život. Uživam u izradi nakita i trudim se dati maksimalno kao i u pjevanju.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe?
Može, ovisi kakav ti je životni standard. Kada svaki vikend imaš svadbu može se zaraditi i više od prosječne plaće.
Neka anegdota s gaža ili snimanja koju ćeš pamtiti?
Jedna anegdota s trajekta za Pašman. Išli smo svirati i da nam brže prođe vrijeme odlučili smo zapjevati na trajektu. Krenuli smo tiho i na kraju smo pjevali toliko glasno da su svi ljudi zašutjeli i slušali nas. Naravno, dobili smo pljesak da se cijeli trajekt tresao.
Nastupala si i na raznim festivalima. Smatraš li da su oni dobri za promociju mladih glazbenika?
Festivali su dobra promocija za mlade, ali nikako nisu odskočna daska za dalje. Dobro je pojaviti se, da te ljudi ne zaborave ili da se predstaviš publici kao novi izvodač na sceni.
S kim bi voljela snimiti duet i zašto?
Vjerujem da već i ptice na grani znaju da je moj glazbeni idol Nina Badrić. Ona je za mene kraljica, diva, a najviše od svega volim njezin glas, koji je toliko moćan da se svaki put naježim. Nina, javi se! Ha, ha, ha!