Bila je udana za muškarca svojih snova, imala je dobar posao, lijep stan, sve o čemu je sanjala. No, jedne večeri vratila se sa suprugom kući iz izlaska, ali nije bila spremna za ono što ju je čekalo iza vrata tog njihovog predivnog zajedničkog stana. 'Vratili smo se s večere, a stan su nam pretresali policajci. Laptop je bio otvoren na stolu, a slike koje su bile na njemu nikada neću zaboraviti. Moj muž je imao slike i snimke seksualnog zlostavljanja djece. Čovjek kojeg sam mislila da poznajem, čovjek kojeg sam voljela, bio je ovisan o dječjoj pornografiji', ispričala je za Whimn 29-godišnja Brianna iz Australije.
Muškarac s kojim je bila devet godina tog je trenutka za nju bio mrtav. 'Prošlo je možda 20 minuta otkako smo došli kući dok ga nije odvela policija. Tada sam ga zadnji put vidjela. Nisam bila na suđenju. Nisam htjela imati nikakve veze s njim', kaže Brianna.
Kaže kako zbog tog nesretnog otkrića i danas pati od svojevrsnog PTSP-a, ali bori se protiv stigmatizacije obitelji čiji je član ovisnik o dječjoj pornografiji. 'Te obitelji su stigmatizirane. To je tako gnjusan zločin. Iako vi osobno niste napravili ništa pogrešno, niti ste znali išta o tome, svejedno budete posramljeni. Ja sam učiteljica i nisam na poslu mogla reći zašto mi trebaju slobodni dani. Osjećala sam se tako prljavom', kaže Brianna.
Istinu je rekla samo nekoliko prijatelja i članova obitelji. 'To je bio veliki šok za sve. Jako pametno je to skrivao. Ja sam kao učiteljica izvježbana da prepoznam takve ljude, ali u njega nikada nisam posumnjala', dodaje.
Ono što Brianna želi da društvo zna jest da ljudi poput njezina muža nisu samo neki čudaci koji se skrivaju po podrumima kuća svojih roditelja, u prljavim potkošuljama zatrpani smećem.
'Moj muž je bio visoko pozicioniran', upozorava Brianna.
