Prošlog je ljeta Nevaeh, sada već 10-godišnja kći Rachel Carpenter, zamolila svoju majku da joj oboji kosu u ružičasto. Rachel je to, naravno, glatko odbila, ali nije znala da će samo par dana kasnije zažaliti svoju odluku.
Našla se tako u bolnici, moleći se da Nevaeh preživi opekline koje su zahvatile 70 posto njezinog malog tijela kao posljedica požarnog eksperimenta u ljetnom kampu koji je neslavno završio.
Rachel je u svom Facebook postu napisala kako se sjeća užasnih prvih dana nakon nesreće i dugih mjeseci koji su uslijedili, ali istodobno je bila fascinirana kćerinom hrabrošću i voljom za životom.
"Na ovo nas ništa nije moglo pripremiti i koliko god smo željeli da smo mi nastradali umjesto nje, ništa nismo mogli promijeniti. Tih tri mjeseca su za mene i mog supruga bila najduža tri mjeseca u životu. Tada sam čak bila i trudna", sjeća se Rachel.
Kaže da se Nevaeh toliko teško borila i bila odlučna da ponovo stekne naviku tuširanja, konzumiranja hrane i hodanja, sve dok nije uspjela. Cijela ova tragična situacija i proces izlječenja Racheline kćeri totalno su promijenili njezinu perspektivu na život. Njezin novi moto postao je: 'Ako zahtjev vašeg djeteta nikome ne čini zlo, zašto ga odbiti?'
Nevaeh je nakon oporavka ponovo pitala majku može li joj obojati kosu u ružičasto, a Rachel je ovoga puta odmah pristala. "Trebate djetetu dopustiti da živi. Vrijeme nije obećano nikome", sigurna je Rachel.
S obzirom da nije znala hoće li njezina kći preživjeti ili ne, to ju je iskustvo naučilo da nikada ne znate koliko vam je vremena preostalo s onima koje volite. "Govorite 'da' što češće možete i neka vas nije briga ako netko misli da je ružičasta kosa vašeg djeteta smiješna i neprimjerena", zaključuje ova ponosna majka.
Što više reći nego da se slažemo s njom. Hoćemo li više prestati čekati i konačno iskoristiti taj život?
