Granica između moralnog i nemoralnog nije jasna, ali je itekako jasno je kad ju pređete. Čak i ako su djelovali u najboljoj namjeri, njihovi postupci su ostavili trajne posljedice, ali i razotkrili velik jaz između onoga kako doživljavamo društvo i kakvo ono uistinu jest.
Miligramov eksperiment elektrošokovima
Tri mjeseca nakon početka suđenja nacističkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu, psiholog sa Sveučilišta Yale Stanley Milgram bio je zaintrigiran tezom kojom su se branili mnogi koji su činili zločine – „samo sam slijedio naredbe“ te je želio ispitati koliko je lako sustavu pregaziti osobni osjećaj etike i morala te je li u tome poslovično disciplinirani njemački narod išta drugačiji od Amerikanaca koji vole sebe doživljavati kao slobodoljubive individualiste.
Rezultati su pokazali koliko smo spremni prihvatiti totalitarizam i koliko je vlastita predodžba o moralu i suosjećanju krhka. Eksperiment je bio slijedeći: Grupa ispitanika postavljala je pitanja čovjeku koji je bio priključen na struju, a svaki put kada bi pogrešno odgovorio na pitanje – ispitanik bi ga morao šokirati strujom. Mogli su pritisnuti 30 različitih tipki, a na svakoj je bila označena voltaža. Šokovi su počinjali s relativno laganih 15 volti, te rasli sve do opasnih 450 volti, za koje su dobrovoljci unaprijed bili upozoreni da bi mogli ozbiljno ozlijediti žrtvu.
Ono što nisu znali je da stroj nije činio ništa osim što bi stvorio par strašnih zvukova i svjetlosnih efekata, dok je osoba u susjednoj sobi u stvari bila profesionalni glumac koji je bio plaćen da bolno zajauče u skladu s ‘primljenom’ voltažom. No to je bilo nepoznato dobrovoljcima, koji su vjerovali da stvarno ozlijeđuju osobu koja im nije učinila ništa nažao, zato što im je vršitelj eksperimenta rekao da moraju nastaviti jer da je to ključno za eksperiment. Čak 65 posto od 40 dobrovoljaca slijedilo naređenja i otišlo sve do kraja te pustilo ‘žrtvi’ punih 450 volti, unatoč bolnim krikovima i molbama da prestanu, jer, samo su slijedili naredbe.
Tri Isusa Ypsilantija
Psiholog Milton Rokeach naletio je na članak u časopisu Harper od dvije odvojene žene koje su bile uvjerene kako su one Djevica Marija. Kada su ih spojili, sukobljavanje je potaknulo da se jedna oslobodila svoje deluzije i tako načelno izliječila. Vjerovao kako će princip koji je jednom očito upalio, uspjeti i drugi put, osobito zato što će on svoj eksperiment provoditi pod stručnim nazorom. Nakon nešto traganja, 1959. je uspio i našao idealne kandidate za svoj pokus – trojicu muškaraca koji su patili od deluzijskog poremeća. Sva trojica su bila uvjerena kako su Isus Krist.
Mislio je kako će se brzo oslobotiti bolesti ako ih se suoči s još dvojicom ljudi koji tvrde da su isti ljudi. No Clyde Benson, Joseph Cassel i Leon Gabor nisu se tako lako vratili u stvarnost.
U paranoidnoj šizofreniji, nijedan od trojice muškaraca nije odustajao od tvrdnje kako je upravo on Isus. Štoviše, na prvim sastancima su bili izrazito ljutiti i ubrzo su počele svađe i sukobi. Kako je samo jedan Isus, svaki od ispitanika je bio bijesan na drugu dvojicu prevaranata, ali ni trunka nisu prihvaćali objektivnu istinu o svom identitetu. Rokeach nije odustajao te je počeo slati pisma, a u jednom trenutku je čak tražio od svoje asistentice da ih zavodi, samo kako bi ih izliječio od iluzija. Ne jedini rezultat bio je da je psihičke bolesnike izlagao dodatnom stresu.
Tek kasnije Milton je shvatio da je njehgov pokus bio krajnje neetičan, U reizdanju svoje knjige „Tri Isusa Ypsilantija” 1984. objavio je i ispriku. “Iako nisam uspio izliječiti tri Isusa od njihovih deluzija, oni su uspješno izliječilki moju – da sam božansko stvorenje koje ih može primijeniti tako da im svemoćno mijenjam i preslagujem svakodnevicu u okviru institucije”, napisao je.
Treći val
Ron Jones, profesor povijesti u srednjoj školi 1967. nikako nije uspijevao učenicima četvrtkog razreda objasniti kako je moguće da su Nijemci tako spremno slijedili Hitlera i tako zdušno tvrdili da nisu ništa znali o Holokaustu koji se odvijao pred njihovim očima. Umjesto da im iznosi suhoparne podatke, rofesor, inače gorljivi pobornih prava manjina i demokrat , pokrenuo je eksperiment i za samo pet dana pretvorio skupinu srednjoškolaca u totalitarno društvo. Prvi dan, je samo uveo neka, čak i ne toliko neobična pravila i malo postrožio disciplinu, primjerice morali su sjediti u točno određenom rasporedu, morali su sjediti mirno i nakon što zvoni sve dok ih on ne otpusti, ako su htjeli postavi pitanje morali su se ustati i svako pitanje moralo je biti sročeno u manje od četiri riječi. Svako obraćanje su morali započeti s "profeore Jones".
Drugog dana je razred pretvorio u discipliranu skupinu, s osjećajem pripradnosti, zajedništva i odgovornosti. Nazvao ih je Treći val (objašnjavajući im kako je treći val u nizu najsnažniji), osmislio je pozdrav jezivo nalik nacističkom te im rekao da se tako pozdravljaju i van učionice. Svi su ga bez pogovora slušali Već trećeg dana njegov eksperiment je sam zaživio. S jedne strane, učenici su pokazali veću marljivost i disciplinu, no postali su prilično oštri prema svima koji se nisu htjeli pridružiti pokretu. Imali su snažan osjećaj zajedništva koji je odražavao i njihov moto: "Disciplinom do snage, snagom do zajedništva, snagom do akcije, snagom do ponosa.
No pokret je već tada pokazao mračno naličje totalitarizma. Ne samo da su pripadnici pokreta odbacivali sve prijatelje koji nisu u pokretu nego su samoinicijativno profesoru počeli prijavljivati pripadnike koji su kršili pravila Trećeg vala. Već četvrtog dana je vidio da se njegov eksperiment oteo kontroli i da ga mora prekinuti, no nije želio propustiti učenike naučiti vrijednu lekciju. Rekao im je da je Treći val zapravo dio velike nacionalne organizacije te da će idući dan na školskom igralištu objaviti njihovog kandidata za predsjednika. No umjesto TV obraćanja, učenike je dočekao prazan ekran. Nakon nekoliko minuta čekanja, došao je profesor i objasnio im pravu narav eksperimenta i Trećeg vala - da im pokaže koliko je lako čak i moderna progresivna demokratska društva pretvoriti u zlokobne mašine fašizma i nacizma.
