Božić je blagdansko vrijeme za obitelj, prijatelje, slavlje, darivanje i opuštanje. Nakon stoljeća povijesti, mnogo tradicija je izraslo oko Božića, a s njima također i neizbježnih zabluda. Svake godine se ponavljaju, a u idućih sedam točaka portal Listverse odlučio je razotkriti neke od najčešćih.
7. Božić se širio zajedno s kršćanstvom
Često ponavljana priča je kako se kršćanstvo širilo i time progutalo drevne poganske običaje i praznike, pritom preobrativši ljude na novu vjeru, ali im dopustilo da zadrže svoju tradiciju. Tako je zimski solsticij postao proslava rođenja Isusa Krista.
No to je samo polovično točno. Kršćanstvo je postojalo stotinama godinama prije nego li je ikome na pamet pala ideja obilježavanja Isusovog rođendana. Rani kršćanski pisci u Rimu jasno su izrazili svoj stav o rođendanskim proslavama - to je bio odvratan, prezriv i poganski običaj. Smatralo se mnogo važnijim proslavljati nečiju smrt nego li rođenje. To je jedan od razloga zašto je Uskrs i Veliki Petak postojao prije, zajedno s proslavama svetaca. Prvo spominjanje datuma rođenja Isusa Krista spominje se oko 200. godine nakon Krista. Drevni egipatski tekst spominje datum 20. svibnja. Ostali suvremeni tekstovi daju druge datume, ali svi se slažu da je bio negdje u travnju ili svibnju. Tek sredinom četvrtog stoljeća rimski almanah spominje datum 25. prosinac kao Kristov rođendan, na temelju interpretacije gospela.
Od 17. stoljeća nadalje Božić se, više-manje, slavio slično kao i danas, iako u mnogo manjoj mjeri. Postojali su darovi, božićne pjesme, predstave, pantomimičari, dok bi bogati velikodušno otvarali vrata svojih domova siromašnima. Ali ova tradicija je i dalje bila zabranjena u očima većine religioznih kršćana. Puritanci nisu dopuštali nikakvo slavlje, dapače, to su nazivali herezom navodeći kako ne postoji biblijski presedan. Čak su pobijedili i ukinuli Božić 1647. godine.
6. Božić je zamijenio poganski praznik
Kao što je već navedeno, popularna priča je kako se Božić slavi 25. prosinca jer je zamijenio proslavu zimskog solsticija, a poganskim vjernicima dopustio da zadrže svoje praznike. Ali intrigantni dokazi odbacuju tu ideju.
Jedna teorija povezuje datum s deklaracijom rimskog cara Aurelija, koji je utemeljio blagdan za Sol Invictus, ili Neosvojenog Sina. Unatoč tome, Aurelije je bio protukršćanin, i njegova se deklaracija dogodila nakon što je Božić već bio uspostavljen. Također, kad je Božić počeo, kršćanstvo nije nježno zagazilo u pogansko carstvo koje je pokušavalo zamijeniti. Štoviše, kršćanstvo se željelo maksimalno odmaknuti od poganskih običaja. Dvoje nije željelo imati nikakve veze s onim drugim, te kršćanstvo nije prihvaćalo ništa od pogana, koji su izvodili žrtvovanja i nasilno ih progonili. Postupno, poganske tradicije su prihvaćene u božićna slavlja, no i dalje ostaje pitanje - odakle onda datum 25. prosinac? Za Krista se navodi da je začet i razapet na isti datum. To je bilo na 25. ožujak prema rimskom kalendaru. Devet mjeseci nakon 25. ožujka je 25. prosinac.
5. Božićna zvijezda je nevjerojatno otrovna
Božićna zvijezda je u današnje vrijeme česta kao i okićeno božićno drvce u obiteljskoj kući. Ako imate kućne ljubimce ili malu djecu, vjerojatno ste čuli za priču da ih treba držati podalje od ove ukrasne biljke zbog njezine iznimne toksičnosti. No to uopće nije istina. Ako se pojede, ova biljka je tek blago toksična, a kod psa može izazvati jedino slinjenje ili možda povraćanje, ali nikako ne smrt.
Glasina o toksičnosti ove biljke seže od nedokazane priče iz 1919. godine. Prema urbanoj legendi, dvogodišnje dijete američkog vojnog časnika navodno je umrlo nakon što je pojelo list biljke, no ta priča nikad nije dokazana. Unatoč tome, mit se održao do dandanas. Čak štoviše, mit o božićnoj zvijezdi zasjenio je istinu o jednoj drugoj božićnoj biljci, koja je mnogo više toksična - imeli. Imela može izazvati blago otrovanje, ali može dovesti i do niskog tlaka i srčanog udara. Također, potvrđeno je više slučajeva smrti kućnih ljubimaca koji su pojeli imelu.
4. Sve o Sveta tri kralja
Jedan od najprepoznatljivijih simbola Božića sigurno su tri mudraca, koji na svojim devama slijede Betlehemsku zvijezdu prema mjestu rođenja Isusa Krista. Takav prikaz Biblija ne podržava.
Priča o tri mudraca spominje se jedino u evanđenju po Mateju. Prema njemu, mudraci su posjetili kralja Heroda, pitali za kralja židova, te ga zatim pronašli u domu s njegovom majkom, gdje su mu dali zlato i začine. To je sve što Matej kaže u svom evanđelju. Matej ne spominje da su bila trojica mudraca, niti da su jahali deve. Spominje ih se rječju "magoi", što je latinska riječ iz koje je nastala riječ "magija". Štoviše, nisu bili niti kraljevi, nego vjerojatno astrolozi.
3. Božićna drvca su ekološki problem
Biste li trebali kupiti umjesto ili pravo božićno drvce? - pitanje je s kojim ste se sigurno susreli prošlih godina. Zagovornici umjetnih drvca ističu da time spašavate život pravoj biljci, da ga možete iznova koristiti svakog Božića čime štedite novac, ali i da se na taj način smanjuje globalna emisija stakleničkih plinova. S druge pak strane, oni koji zagoravaju prava drvca ističu da su ona ionako proizvedena za tu svrhu, te da je njihov ekološki doprinos prije rušenja mnogo veći od troškova proizvodnje umjetnih.
No oba tabora su u krivu. Ili, ovisno o gledištu, u pravu. Postoje dobre i loše strane i umjetnih i pravih božićnih drvca.
Uzgajanje pravih drvca pridonosi apsorbiranju ugljičnog dioksida, dok proizvodnja umjetnih u atmosferu izbacuje čitav niz kemikalija. Ali ako se vozite automobilom kilometrima i kilometrima sve dok ne nađete savršeno drvce i time zagađujete okoliš ispušnim plinovima, to sigurno na neki način balansira jednadžbu. Isto tako, ako jedno umjetno drvce koristite dugi niz godina, to sigurno umanjuje negativni utjecaj na okoliš koji nastaje njegovom proizvodnjom. Neki spominju i problem krčenja šuma zbog božićnih drvca, ali to je daleko od istine. Božićna drvca se proizvode isključivo za tu svrhu, šumari ne odlaze u šumu i ne ruše drveća.
2. Scena Isusovog rođenja nije točna
Za nešto toliko povezano s religioznim značenjem Božića, scena Isusovog rođenja uopće nije biblijski točna. Dva evanđelja govore o poznatoj sceni: Luka i Matej. Matej, kako je već spomenuto u tekstu, opisuje mudrace. Luka spominje pastire koji odlaze vidjeti novorođeno dijete. Ali dvije grupe ljudi nikad nisu zajedno na istom mjestu u isto vrijeme. Također, ne postoji niti specifično spominjanje životinja, a u evanđeljima se ne spominje nikakav anđeo.
Prikazi Isusovog rođenja dolaze od ranih slikarskih djela čiji su autori uzeli veću umjetničku slobodu. Žive jaslice prvi su se put organizirale 1223. godine, kad je sveti Franjo Asiški organizirao prvu. U to vrijeme mise su se održavale na latinskom jeziku, čime su bile nepristupačne velikoj većini stanovništva. Umjesto učenja o Bibliji u crkvi, običan puk je o Bibliji učio upravo iz živih jaslica. Dvije životinje su gotovo uvijek uključene u žive jaslice, a to su magarac i vol, dvije životinje koje se uopće ne spominju u Bibliji.
1. Leteći sobovi Djeda Božićnjaka
Djed Božićnjak, ili tako nam je barem rečeno, utemeljen je na liku Svetog Nikole. Ali leteći sobovi se baš i ne uklapaju u priču oko velikodušnog sveca. Prema profesoru Johnu Rushu sa Sveučilišta Sierra, to je zato što sobovi nisu dodani u božićnu priču niti u vezu sa Svetim Nikolom. Umjesto toga, oni su produkt magičnih gljiva.
Diljem Sibira, prirodnog staništa sobova, jedna od najtradicionalnijih šamanskih tradicija jest skupljanje, sušenje i konzumiranje gljive Amanite muscarije, poznatije kao muhare. Prepoznatljiva gljiva, koja raste u podnožju stabala, crvene je boje s bijelim točkicama. (Upravo to njezino obilježje, tvrde neki, objašnjava tradicionalan opis Djeda Božićnjaka koji nosi odjeću crvene i bijele boje). Rush smatra da je upravo konzumiranje ove otrovne gljive dovelo do halucinacija i viđenja letećih sobova, česte životinje u tom podneblju.
