Judith Vorst autorica dječje knjige Alexander and the Terrible, Horrible, No Good, Very Bad Day po kojem je snimljen i popularni, istoimeni film bliži se 90-oj i kaže da je sretnija, no ikada.

"Prije nekoliko mjeseci upitali su me koje mi je doba u životu bilo najljepše. Moram reći da je odgovor iznenadio i mene i osobu koja me pitala. Umjesto da izaberem trenutak u kojem sam se zaljubila ili rodila svoju djecu ili držala u rukama svoju prvu objavljenu knjigu, izabrala sam sadašnji trenutak.

Shvatila sam da se ne želim vraćati 30, 40 ili 50 godina unatrag. Najradije bih pritisnula pauzu na sadašnjost, usprkos činjenici da mnogi ljudi koje sam voljela više nisu među nama, da najviše vremena provodim kod raznih liječnika specijalista. Ono najbolje događa se sada, a ne u prošlosti", kaže 88-godišnja Judith Vorst. S obzirom da je i samu sebe iznenadila odgovorom, spisateljica je odlučila istražiti zašto je tome tako, odnosno koji su je stavoi i kvalitete doveli do toga da se na pragu 90-te osjeća najsretnijom u životu. 

"Prije no što počnem, moram naglasiti da sam zaista sretna dama. Sretna jer sam još uvijek u braku i još uvijek volim osobu za koju sam se udala prije 60 godina iako on i dalje tvrdi da može istovremeno čitati Times i slušati mene kako pričam. Sretna jer su sva moja djeca i unučad u ovom trenutku dobro. Sretna što ipak postoji pokoji prijatelj s kojim dijelim dugo i duboko prijateljstvo. Sretan što sam nekako bila pošteđena težih psihičkih i tjelesnih bolesti. Također sam sretna jer sam svjesna svega toga i jer osjećam zahvalnost na blagoslovima", kaže 88-godišnjakinja. 

"Je li u mome životu bilo tuge, gubitaka, razočaranja i kajanja? - Naravno da je. No, shvatila sam da biti zahvalna (ah taj klišej) me zaista čini sretnom", kaže Judith.

"Kada sam bila mlađa puno energije i vremena sam trošila na to da otkrijem kako mogu biti najbolja verzija sebe ili kako da dosegnem uvjete koji će čudesno transformirati moj život i moju karijeru. No, naučila sam - a za to mi je trebalo vremena, da obratim pažnju na to što moj život čini boljim sada i ovdje", zaključuje 88-godišnjakinja.

Na koncu, ne smijemo se zaboraviti smijati, zaključuje Judith. "Iako oduvijek mislim da je smisao za humor esencijalni mehanizam za preživljavanje, trebala su mi desetljeća da se naučim smijati problemima i nevoljama", završava Judith.

Pročitajte još:

 ​ Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!