Tekuće stoljeće se sve više pretvara u znanstvenu fantaziju. Ljudi više ne moraju izlaziti iz kuća jer mogu gledati što god žele, slušati što god žele, naručiti što god žele i koristeći se virtualnom stvarnosti - čak i raditi što god žele bez da izlaze iz ugode vlastitog doma. No, nažalost, postoji i druga strana te kovanice od svinjskog željeza.
Užurbanost metropola je uzela svoje žrtve i otuđila ljude od svojih obitelji do te mjere da velika količina baka, djedova, majki i očeva ne namjerava ostavljati nekretninu svojim potomcima. Nekada je to radi svađe, nekada je radi raspadanja obitelji, a nekada je iz požude.
Kako su se ljudi godinama krenuli usredotočavati na sebe i na štakorsku utrku koju svi vodimo, zapostavili su svoju obitelj u potpunosti.
Nažalost, puno tih starijih osoba je nemoćno i nepokretno. Upravo radi takvih situacija postoje oglasi na različitim oglasnicima i stanice na Facebooku poput ove, koje se bave organiziranjem sporazumnih ugovora između starijih, nemoćnih, osoba i njegovatelja ili njegovateljica koje će brinuti o toj starijoj osobi do kraja njihovog života u zamjenu za vlasništvo nekretnine.
Iako tužno, tu ništa nije sporno. U "bijeloj Europi" su takve stvari već normalne, pogotovo u razvijenijim djelovima starog kontinenta. Kod nas je to donekle novina, ali izgledno je da ćemo uskoro i mi imati usluge i poduzeća koja će se baviti upravo ovakvim slučajevima.
No, kao što bi rekli na reklamama, to NIJE sve!
Sada zalazimo u onaj malo čudniji dio tih oglasa, gdje se traže 'diskretni mladi momci koji će mi šetati psa i možda maziti mačkicu' i 'mlade cure zainteresirane za smještaj u centru grada u zamjenu za pomoć po kući'.
Nije tajna da su i stariji ljudi seksualni aktivni; čak i oni od 80 godina. Ako to niste znali, žao nam je što smo vam upravo protresli cijeli svijet.
Ako je uzeti iz oglasa koje smo pomno istraživali, iako nismo htjeli, nije ni starijim ljudima strana veza bez obaveza, nit su im strane zabrinjavajuće količine fetiša koje su vjerojatno skupljali tijekom desetljeća, niti bičevi i lisice. Možda čak u većoj mjeri no mlađi ljudi.
Tu ustupaju očajni ljudi koji se ne mogu snaći na brzim autocestama informacija kojima smo neprestano okruženi. Pogotovo mladi koji traže posao ili tek grade karijeru. Ne možeš graditi karijeru kao beskućnik, zar ne? Ide se na oglasnik i traže jeftini stanovi, prolazi se skuplji stan od skupljeg stana od najskupljeg stana sve dok se ne naiđe na oglas koji traži 'pomoć u kući' (mo'š mislit)mlade i lijepe cure u zamjenu za besplatan smještaj, kao što ste vjerojatno i sami vidjeli po različitim grupama i oglasnicima. Ovo nekim ženama zvuči kao odlična prilika i onda budu osuđene na, praktički, seksualno ropstvo.
Doduše, nekima je sasvim jasno u što se upuštaju i misle da to nije "toliko velik problem". Neke od njih su, što bi u narodu zvali, sponzoruše, a neke su samo toliko očajne.
"Djevojko mlada, maštate američki san (imati sve što vam srce poželi)? Predivno, ali imaju tri kvakice: 1. Morate napustiti svoju domovinu 2. Morate napustiti svoje najmilije 3. Morat ćete crnčiti na poslu cijeli dan. Uz mene tu u Zagrebu, na Kvatriću, toga svega nema i nećete morati raditi cijeli život već ćete uživati uz voljenog muškarca, plemenitog džentlmena. Od ostvarenja vašeg sna dijeli vas samo jedan poziv ili poruka. Tako malo, a dobivate tako puno."
Ista osoba je u drugom oglasu napisala:
"Tražim mladu djevojku koja je lijepa kao Mirna Maras, koja
ima noge kao Severina. Što ja zauzvrat nudim? Praktički, u
fizičkom smislu, gotovo ništa. Ja sam sušta suprotnost. Kao što
se vidi iz slike ružan sam k'o lopov, ravan ko daska , noge
košarkaške, jedino što (tako kažu djevojke) imam dobre
guzove."
Tehnički, u ovakvim slučajevima ne postoji nikakvo kršenje zakona. Obje stranke ulaze u taj dogovor sporazumno. Iako pomalo zabrinjavajuće, tu se ne može ništa. Neki od njih se i ne čine toliko loši, samo su usamljeni i traže nekoga s kim će dijeliti ne-više-tako-bračni krevet. Postoje i oni koji traže isključivo platonsku ljubav i prijateljstvo. U svakom slučaju, poražavajuće.
Na kraju, zalazimo u epsku sagu o tzv. šetačima pasa koji prevarom ili sporazumnim ugovorom uzimaju nekretninu od starijih osoba u zamjenu za brak ili.... ovaj.... je*ačinu. Najčešća kombinacija, kao što svi znamo iz pop kulture, je vrtlar Alejandro i udovica (koja je tu titulu stekla pod sumnjivim okolnostima) Matilda.
Alejandro je žigolo, on nalazi ranjive starije dame koje dugo nisu osjetile ljudski dodir, i dodirne ih. Tada nastupa nekakva "romansa" slična fenomenu šećernih ćaća, gdje Matilda postaje šećerna mama. Ubrzo, kao što to inače biva, Matilda krene zasipati Alejandra darovima, novcem i nakitom.
Alejandro se njom ne bavi iz dobrote svoga srca, već jako dobro zna koji mu je cilj i kako doći do njega. Nije rijetkost da dođe do toga da Alejandro živi zajedno s Matildom ili da Matilda prepiše svoju nekretninu Alejandru u "žaru strasti, ljubavi i požude". Tada, Matilda prevarom ostaje bez kuće. Tu se ne može ništa dokazati na sudu. Sve je ovjereno i riješeno. Alejandrov udav je uzeo još jednu žrtvu. Zvuči kao nekakva sapunica, zar ne? Nažalost, to je stvarnost.
Nije rijetkost ni situacija u kojoj su obje stranke sasvim svjesne stvarnosti situacije. Doduše, takve situacije se češće događaju vani, kao što ćete vjerojatno moći čuti od svojih prijatelja ili poznanika. Starije gospođe na oglasnike stavljaju oglase gdje traže nekoga tko će im "šetati psa", "maziti mačkicu" i "pomagati po kući". U takvim situacijama nastupa seks, ostvaruje se besplatan smještaj, a nekada i potpuna predaja nekretnine.
Jedina razlika između zadnje dvije situacije je što žene većinom ulaze u ovakve dogovore iz očaja, a naš žigolo ulazi iz želje za vlastitom koristi, upravo kao muška sponzoruša (Kad smo već kod toga, kako bi se zvala muška sponzoruša? Sponzoruško? Zašto ne postoji naziv?).
Cijela nova infrastruktura prostitucije i ekonomija seksa sa starijim gospođama se stvorila kao produkt ovog našeg bajnog, hrabrog, novog svijeta. Za sada je možda smiješno, ali tko zna što će nam ovo novo doba donijeti u sljedećim desetljećima. Koliko još otuđeni od vlastite obitelji i društva možemo postati? Hoće li individualizam zavladati do te mjere da ćemo svi uskoro očajno žuditi za ljudskim dodirom? Hoćemo li svi predavati svoje nekretnine strancima umjesto vlastitim potomcima? Hoće li se o nama pisati ovakvi članci?
Uh, možda bolje ne razmišljati o tome.
