Gumi gumi

Priznajte, koliko puta su stradale majčine ili bakine gaće kada vam je zastrebalo gume za gumi-gumi? Ova dječja igra nekada je bila vrlo popularna, a igrala se na mnogo načina. Ako niste mogli naći "trećega", lastika se vezala za drvo ili stavljala oko stolice. Dvije stolice bila su odlična zamjenja kada prijateljica nije bilo u blizini, a baš ste poželjeli skakati.

Son makaron

Sjetite se tapšalica koje smo učili u djetinjstvu. Son makaron je sigurno najzastupljenija.

(Screenshot: Youtube)

Izvodi se tako što djca formiraju krug, ispruže ruke sa strane a dlanove okrenu na gore. Svako stavi svoje dlanove na dlanove prijatelja koji stoje pored. Kada počne pjesma jedno dijete udari svojim dlanom o dlan djeteta pored i tako u krug na svaki slog.

Svi pjevaju:

„Son makaron, son flero, emaro, emaro, son flero, Teo, Teo – cin, cin, cin, Teo, Teo – cin, cin, cin one, two, three, ispadaš iz igre ti/magarac si ti“

Kad pjesmica završi, onaj tko je posljednji dodirnut ispada, potom kreće pjesmica iz početka…

Frizbi

Prisjetite se frizbija. Malo je onih koji ga barem jednom u životu nisu probali jer poznat je kao oblik igre, zabave, povezan je s aktivnim odmorom na svježem zraku. Obično se igra na travi, ali može se njime zabavljati i na plaži na pijesku ili se frizbijem dodavati u moru. Sve što treba za ovu veselu i dinamičnu igru je rekvizit oblika letećeg tanjura ili diska. To je zapravo aerodinamična sportska sprava od plastike i standardnog promjera od 20 do 25 centimetara koja pomoću kružne rotacije i uvijenih rubova leti zrakom i pritom se podiže. Može se kretati u bilo kojem smjeru. 

Lanca probijanca

Djeca se rasporede u dvije grupe. Jedna grupa stoji u vrsti, međusobno se držeći za ruke. 

(Foto: Youtube) Prva grupa vikne: "Lanac!" Druga grupa: "Probijanac!" Prva grupa: "Koga ćete?" Druga grupa: "Koga vam je drago!" Igrač iz prve grupe se zalijeće u vrstu nasuprot (lanac), tamo gdje misli da će ga najlakše probiti. 

Ako uspije vraća se u svoju grupu, a ako ne uspije ostaje u grupi djece koja se nalaze u "lancu".  I tako se igra nastavlja.  

Graničar

Graničar (engl. dodgeball od dodge "izbjeći, izmaknuti se" + ball "lopta") je ime tradicionalne igre koja se uči na satovima tjelesne i zdravstvene kulture diljem svijeta, obično u osnovnoj školi, ali i u srednjim školama i na sveučilištima i kao profesionalni sport. Popularan je i neslužbeni graničar, kojeg često igraju đaci na igralištu ili u dvorani. Ima mnogo varijacija igre, ali svaka uključuje izbjegavanje lopte s kojom igrači suprotnog tima gađaju igrače trenutnog tima. Prvi zapis o dječjoj igri zvanoj „izbjegni loptu/graničar“ postoji još od 1905. godine.

(GIF: Wikipedia)

Napomena: iako je slična igri između dvije vatre, ne radi se o istoj igri.

Pikulanje

  Postoje pikule - "pikse" svih vrsta; koraljke, troperke, šestoperke, običnjače, naftalinke, porculanke, bajse, japanke... Najcjenjenije su naftalinke i koraljke, one se ljubomorno čuvaju, s njima se ne igra, one služe više kao statusni simboli i kao aduti u pregovaranju. Najčešće se piksa sa porculankama ili šestoperkama, a troperke i ostale "običnjače" su obično ono što se daje kad se gubi. 

  Igra se sastoji od igrališta s udubinom u zemlji, jamom, koja je centar igre i od crte sa koje se kreće.    Na početku, igrači stanu na crtu i jedan po jedan bacaju svoju piksu pokušavajući pogoditi jumpu. Igrač koji pogodi rupu, počinje gađati pikule drugih igrača i, ako uspije, uzima pikulu, a igrač čiju je pikulu pogodio ispada iz igre.  

Slinki koji nitko nije zvao pravim imenom

Mnogima je šarena spirala koju su prebacivali iz jedne u drugu ruku, popularni slinki, bio omiljena zanimacija u djetinjstvu.​

via GIPHY

Školica

Jedna od najrasprostranjenijih dječjih igara - školica, svoje početke bilježi još u starome Rimu. Igra je prepoznatljiva po kućicama s brojevima iscrtanim kredom na pločniku u koje se baca kamenčić i koje treba ispreskakati na jednoj nozi.

Ideja školice potječe od treninga rimskih legionara koji su vježbali noge skačući s punom opremom u polja urezana na poligonu dugačkom oko trideset metara. Priča kazuje da su ih djeca u rimskoj provinciji Britaniji promatrali te napravili igraću inačicu koja se kasnije ustalila pod nazivom "hopscotch". 

Za igru "školice" je potrebno na dijelu tla dužine 3 do 4,5 m kredom iscrtati školu, tj kvadrate označene brojevima.

via GIPHY

Pravila igre:

Igrač stane ispred polja označenog brojem 1 i u njega baci kamenčić. Na jednoj nozi uskoči u polje, zatim uzme kamenčić - još uvijek stojeći na jednoj nozi i skoči natrag na početnu poziciju.

Potom baci kamenčić u polje označeno brojem 2, skače u polje 1, a zatim u polje 2, uzima kamenčić i odskakuće natrag na početnu poziciju, polje po polje. Nastavlja tako dok ne dođe do polja označenoga brojem 10 i odskakuće natrag na početnu poziciju. Pošto su protivnici iskoristili svoj red, nastavlja s igrom ondje gdje je stao. Pobjeđuje igrač koji prvi završi igru.

Čovječe ne ljuti se

Tko se samo nije ljutio na ovu igru?  [�]  Jednako su je voljeli i djeca i odrasli, a osim što je vrlo zabavna, ostavlja prostora i za varijacije. Mi smo je znali igrati i u parovima što je možda još zanimljivije jer razvija onaj timsko-natjecateljski duh. Kako god, nemoguće se ne naljutiti, ali sve to traje kratko i popraćeno je s puno smijeha.

(Foto: Wikipedia)

Crna/Crvena kraljica

Odredi se teren i povuku se dvije crte, start i cilj, na udaljenosti od 4-5 metara. 

Na start stanu igrači, a na cilj stane Crvena Kraljica i okrene im leđa. Crvena kraljica strašnim glasom, nekad brže, nekad sporije viče: "Crvena Kraljica jen, dva, tri!".  Za to vrijeme igrači se pokušavaju približiti cilju. To smiju dokle god je crvena kraljica okrenuta leđima i ne vidi ih i dokle god ona govori svoju rečenicu. 

Crvena kraljica se naglo okreće prema igračima tek kad kaže čitavu rečenicu, tj. okreće se na "tri". 

U tom trenutku, ako nekoga spazi da se miče, ona ga vraća nazad na start.  Prvi igrač koji dotakne Crvenu Kraljicu je pobjednik i u slijedećoj rundi je taj igrač Crvena Kraljica.  

Mikado

Još jedna u nizu odličnih, zaboravljenih igara, ali koju ne preporučujemo baš onima slabih živaca.  Igra štapićima zahtjeva preciznost i strpljivost, a svoje je pobornike pronašla među svim generacijama.

Grad-država

Ove se igre sigurno sjećate, sve što nam je bilo potrebno bili su komad papira i olovka, a mjesto nikada nije bilo bitno. Osim što predstavlja odličnu zabavu, ova igra ima i edukativan karakter i sigurno će učiniti da vaše moždane vijuge dobro prorade.  

(Foto: Facebook)

Kaladont

Vrlo popularna igrice naše mladosti. Jedan od igrača zadao bi neku riječ, a onda bi svaki sljedeći sudionik morao smisliti novu riječ koja bi počinjala  s dva zadnja slova prethodne riječi. Igra je završavala onda kada netko kaže riječ koja završava na -ka. Koliko je samo izmišljenih riječi znalo biti i koje je samo diskusije znala povlačiti ova super zabavna igra.

Hula-hop

Omiljen rekvizit svih djevojčica bio je hula-hop. Prvo su ga djeca obično vrtila oko stopala, zatim oko koljena,  pa na bokovima , struku, ispod miške, na kraju one spretne djevojčice vrtile su ga na vratu. Djevojčice su obično zadavale koliko se krugova vrti oko svakog dijela tela. Recimo osam krugova za svaki dio tijela, a kome ni jednom ne padne pobijedio je.

via GIPHY

Kokanje

Sjećate li se “kokanja” samoljepivim sličicama iz raznih albuma? Na stubištu ili pred školom tu su igru igrale i djevojčice i dječaci. Dlanom (ili s dva spojena dlana) lupkali su po sličicama s poleđinom okrenutom prema gore. Cilj je igre bio uzeti protivniku što više sličica pa biste tako postali vlasnikom svih sličica koje biste jednim udarcem uspjeli okrenuti. I dok su tu igru igrale i djevojčice i dječaci, neke su igre bile strogo podijeljene prema spolu, kao što je to slučaj s autićima i lutkicama.