"Nitko me nije zvao Dragica u Peruu. Svi su mislili da sam turist", priča nam Dragitza Raštegorac Grubišić.
Biti Dragica u Peru - doista nije lako. Tako je ova 28-godišnjakinja prije točno četiri i pol godine spakirala kofere i zaputila se u domovinu svojih predaka.
"Prvo sam naučila 'ne razumijem', a onda 'kava, 'sok', 'burek'", tvrdi.
Život u Zagrebu ovoj Peruanki hrvatskih korijena očito godi jer s vremenom joj se rodila i odlična poslovna ideja.
"Ja volim šalice i natpise i volim natpise, a nisam ništa našla na hrvatskom. Hrvati piju toliko kave, a nemaju šalice s natpisima. Onda sam počela crtati svoje."
Danas njezine šalice krase police diljem zemaljske kugle. Od Kanade preko Španjolske pa sve do Irske i Njemačke.
"Većina koji su kupili šalice izvan Hrvatske su Hrvati koji žive vani ili cure kupuju dečkima strancima."
Doseliti iz Perua u Hrvatsku, a ne obrnuto - mnogima zvuči suludo. Najčešće pitanje koje ovoj Peruanki postavljaju nakon njezina preseljenja u Zagreb je ono je li ovdje pronašla ljubav svojeg života.
"Problem u Peruu je što su meni muškarci bili preniski. Ovdje sam ja normalna, a Peruu sam jako, jako visoka."
Sretna i slobodna Dragitza danas se više osjeća kao Hrvatica nego Peruanka i to na ponos svojim roditeljima koji se također planiraju vratiti u rodnu grudu. Više otkrijte u prilogu.
