Nekima se božićna imela i ostale vrste imele toliko sviđaju da su ih uvrštavali u nacionalne simbole, kao primjerice Oklahoma koja je imelu izabrala za nacionalni simbol još 1893. godine.

No, kako je došlo do običaja ljubljenja ispod božićne imele?  O tome postoje dvije legende.

Prva kaže kako je ljubljenje ispod imele stari grčki običaj koji se koristio kod vjenčanja, ali i u vrijeme sklapanja mira među zaraćenim stranama.

Druga legenda o ljubljenju ispod božićne imele potječe iz nordijske mitologije. Legenda kaže kako je bog ljetnog sunca Balder, sin božice ljubavi Frige sanjao da će umrijeti te je pozvao majku u strahu da će bez njega nestati živi svijet na zemlji.

Zabrinuta majka otišla je do vodenih, zračnih, vatrenih i zemljanih životinja i biljaka kako bi ih zamolila da ne ozlijede Baldera i on je postao zaštićen. No, Balder je imao neprijatelja, boga zla koji se zvao Loki.  Loki je znao da je Friga zaboravila jednu biljku koja ne raste ni na zemlji ni u zraku, nego na drveću. Dao je izraditi strijelu od božićne imele i dao ju bogu zime Hoderu koji je pogodio Baldera.

Sunce se ugasilo i zavladao je mrak. Baldera su svi pokušavali oživjeti, no u tome je uspjela jedino  njegova majka koja ga je oživjela suzama.

Suze su se pretvorile u biserno bijele bobice na božićnoj imeli, a Friga je zatim poljubila svakog tko je prošao ispod drveta na kojem je rasla božićna imela...​​