Sredozemna medvjedica vjerojatno je najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu. Dio je porodice pravih tuljana. Rasprostranjena je ograničeno na Antlantiku, oko Madeire i Kanarskih otoka, a najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora.
U Jadranskom moru je poznata od najstarijih vremena, pa su joj različiti narodi i autori nadjenuli i različita imena kao dalmatinska medvjedica, jadranska medvjedica, morski fratar, morski čovjek i Adriana.
Veličinom je vrlo sličan običnom tuljanu. Težina im može biti sve do 320 kg pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Tijelo im je zbijeno i pokriveno kratkom dlakom, s gornje strane tamnosmeđom ili sivkastom, s donje znatno svijetlije, a može biti i potpuno bijela. Glava im je okrugla, na kratkom i debelom vratu. Vretenasto tijelo s debelim potkožnim slojem masti je prilagođeno životu u moru.
Prednji udovi su prilagođeni za kretanje u more, jer su prsti povezani plivaćom kožicom, a nokti su zakržljali. Stražnji udovi su potisnuti uz tijelo i služe pri plivanju kao repne peraje.
Sredozemna medvjedica hrani se ribama, rakovima i mekušcima koje hvata oštrim zubima. Oko ustiju ima dugačke osjetilne dlake. Vid im je slabo razvijen, ali imaju dobro razvijen sluh i njuh. Pretežito je noćna životinja.
Sredozemna medvjedica obitava u priobalnim vodama u području pustih i nenaseljenih otoka. Na kopno izlazi radi odmora i parenja.