Znamo da životinje sigurno osjećaju fizičku bol, ali manje je jasno da li osjećaju i emocionalnu patnju poput nas. I ako da, kako ju možemo izmjeriti.
Kao subjektivna emocija, bol se može iskusiti čak i kad nema fizičke ozlijede tkiva, a na stupanj osjećaja boli djeluju i druge emocije, poput straha, sjećanja i stresa.
Bol ima i različite dimenzije - koliko je jaka i kakvog je 'karaktera' – bol od uboda iglom razlikuje se od zubobolje, na primjer. Svi smo mi iskusili bol u svojim životima, ali za svaku osobu bol je je jedinstveno individualna.
Bol nije sama po sebi loša, služi nam kao upozorenje. Ali ako ju ne uspijemo kontrolirati može imati veliki negativni utjecaj na naš život, uključujući strah, ljutnju, tjeskobu ili depresiju - sve emocije koje mogu još dodatno pojačati bol. A od kronične boli danas pate milijuni osoba širom svijeta.
Priroda boli vjerojatno je još kompleksnija kod životinja. Kako se bol osjeti, kao i fizički procesi koji stoje iza toga jako su slični među svim sisavcima, uključujuči i ljude. Postoje i brojne sličnosti i u ponašanju među raznim vrstama u ponašanju kad su u boli, naprimjer mogu se prestati družiti s drugim ljudima/životinjama, manje će jesti i glasati se, a rad srca im može porasti.
Neki aspekti iskustva i izražavanja boli vjerojatno neće biti isti kao kod ljudi. Prvo, životinje najčešće ne mogu verbalno izraziti bol. Pas će možda i zajaukati i možda ćete primjetiti promjene u ponašanju, ali što je sa vašim ljubimcem zecom? Ili kornjačom?
Rasprava o mogućnosti životinja da iskuse bol i patnju trajala je dugo tijekom 20. stoljeća, ali kako se razvijalo bolje razumijevanje boli i pručavalo njen utjecaj na mjerljive aspekte života životinja, veterinari kao i brugi životinjski i bihevioralni znanstvenici prepoznali su velik utjecaj netretirane boli i sada se vjeruje da im to iskustvo stvara patnju.
Na primjer, znamo da će sisavci i ptice s kliničkim znakovima boli (šepanje) izabrati za jelo hranu koja sadrži analgetike radije nego običnu, te da će im se nakon toga i ponašanje popraviti.
Isto tako, mnoge studije domaćih životinja otkrivaju da životinja nad kojima je izveden kirurški zahvat bez adekvatnog umanjivanja boli pokazuju ponašanje koje reflektira bol koju osjećaju, a koje prestaje čim dobiju analgetike poput morfija.
Ali prepoznavanje boli među različitim vrstama samo je dio kompleksnih pitanja povezanih sa životinjskom boli. Kako ju tretirati kod životinja koje uzgajamo za hranu, a kako kod onih koje držimo kao prijatelje podjednako je izazovno.
Poremećaji u ponašanju davno su prepoznati kao potencijalne indicije da je kod životinje prisutan bol. Ali važno je shvatiti da svaka vrsta manifestira svoje vlastito ponašanje, ili poremećaj u ponašanju, kad je u pitanju bol, što je često ukorjenjeno u evolucijskom procesu. Tako životinje koje su u većoj opasnosti završe kao lovina rjeđe pokazuju povećanju ranjivost.
Psi mogu postati agresivniji, ili tiši, ili se prestati družiti sa 'svojim' ljudima i drugim psima. Ovce, s druge strane, djeluju uglavnom isto čak i kada se pažljivije ponašaju.
Da bi mogli pravilno tretirati bol, moramo ju prvo moći izmjeriti.
Glasgowska kompozitna skala boli jednostavni je alat za mjerenje akutne boli kod pasa i nakon prvog objavljivanja 2007., prevedena je na šest jezika. Koristi se u veterinarskoj praksi da bi se izmjerila bol kako bi ju se efikasnije tretiralo. Koristi se i za procjenu učinkovitosti novih analgetika.
Postoje i alati za mjerenje utjecaja kroničnih boli, poput osteoartitisa, na kvalitetu života psa, i predstavljaju znakoviti napredak u tretiranju kroničnih bolesti.
Svima koji rade sa životinjama, brinu za njih i uživaju u njihovom društvu, razumijevanje kako životinje osjećaju svoju bol neophodno je za poboljšanje kvalitete njihovih života.
