Sibirski samojed je podrijetlom iz zapadnog Sibira, a dobio je ime po nomadskom narodu Samojeda. Oni su u početku bili korišteni za vuču sanjki te kao pomoć u lovu na medvjede. Glavni posao ove pasmine je bio da griju vlasnike, naročito noću kad temperatura pada ispod ništice.

Fizičke karakteristike

Visina muškog samojedea je od 54 do 60 cm, a ženke su visoke od 50 do 56 cm. Tijelo im je jako i mišićavo te su veoma okretni, brzi i izdržljivi. Žene obično teže 17 do 25 kilograma, a muškarci 20 do 33 kilograma. Imaju gusto, dvoslojno krzno i upravo zahvaljujući njemu, odlično podnose teške vremenske uslove. Oči su im oblika badema, crne ili smeđe boje. Rep samojeda je izvijen i raskošan te visoko postavljen. Najčešće dolaze u bijeloj boji, ali mogu biti i u bež nijansama.

Karakter sibirskog samojeda

Ovi psi obično imaju dobru naravi i jako su privrženi vlasniku. Nježni su i zaigrani te jako dobro prihvaćaju druge pse i ostale životinje. Nisu najbolji izbor za čuvanje posjeda jer se brzo sprijatelje sa strancima. S njima trebate biti strpljivi jer su vrlo tvrdoglavi i neće im odgovarati oštre metode dresure. Potrebna im je svakodnevna fizička rekreacija, ako se budu dosađivali, počet će raditi nestašluke. Čak i pod stare dane, ovi psi uživaju u društvu i igri.

Briga o sibirskom samojedu

Riječ je o vrlo aktivnoj rasi, kojoj je potrebna intenzivna fizička aktivnosti. Oni dobro podnose niske temperature, zato po ljeti izbjegavajte šetnje po jakom suncu. Četkajte ga tri do četiri puta tjedno jer se dosta linjaju. Dobro podnose život u stanu, ako imaju redovne šetnje. Ova pasmina najčešće boluje od dijabetesa, displazije kuka i problema s bubrezima. Životni vijek im je od 12 do 15 godina.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!​