Posavski goniči često se nazivaju i boskin, a njegova suvremena standardizacija, kao i standardizacija ostalih srodnih pasminskih goniča počela je 1924. godine. Te godine osnovan je ljubljanski Klub ljubitelja brakov te su tada definirani specifični pasminski znakovi pojedinih vrsta goniča s područja tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Ilirski pas iz 15. stoljeća
Posavski gonič je stara pasmina goniča koja potječe od oblika ilirskog goniča crvene boje s oznakama. Na slici 'Poklonstvo triju kraljeva' iz 1474. godine koja se nalazi u kapeli na groblju kraj mjesta Beram u Isti, nalazi se slika tamnožućkastog psa s visećim ušima i to se smatra prvim prikazom posavskog goniča. Nakon toga postoji prikaz iz 16. stoljeća u Velom Lošinju, također na slici u crvi Gospe od Anđena. Opisi ovog psa nalaze se i u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra Bakića iz 1719. godine, gdje je zapisano da je uzgoj ovih goniča poznat u Hrvatskoj još od 14. stoljeća. Prvi standard posavskog goniča objavljen je 08.04.1955.
Uz posavskog goniča, postojalo je pet stadarda pasmina jugoslavenskih goniča: Istarski kratkodlaki gonič, Istarski oštrodlaki gonič, Dalmatinski gonič koji je današnji Dalmatinski pas, Keltski goniči koji je danas Barak i Balkanski gonič koji se danas naziva Srpski gonič.
Posavski gonič je prvo međunarodno priznat kao Kraški gonič,a ime na kraju dobiva radi naglaska na podrijetlo pasmine iz prostrane gusto pošumljene doline Save južno od Zagreba. Posavski gonič kao naziv bilo je vraćeno tek 1969. godine.
Karakterističnog izgleda i boje
Prosječna visina ovih pasa je od 47 do 56 cm, a težina od 16-20 kilograma. Dlaka im je dobro priljubljena uz tijelo i kratka, dva do tri centimetra. Oštra je, kruta, gusta i ravna. Na trbuhu im se nalazi nešto mekanija i deblja dlaka, kao i na stražnjoj strani udova te na donjoj strani repa.
Boje ovih pasa variraju od pšenično žute do lisičje crvene, a mogu se vidjeti u različitim nijansama. Na dlaci imaju bijele oznake koje se najčešće pojavljuju u raznim oblicima na glavi, vratu, prsima, ispod trbuha i na vrhu repa. U boji se vidi razlika od na primjer Istarskog goniča, i to po međusobnom omjeru zastupljenosti dviju temeljnih boja, doslovno su poput pozitiva i negativa. Dlaka im nije teška za održavanje, tako da je dovoljno četkanje jednom tjedno, a možete koristiti i šampon za suho pranje pasa.
Posavci su u odnosu na Istarske goniče u pravilu krupniji i kraćeg tijela. Dlaka im je nešto duža, pa se čine malo jačima i robusnijima.
Strastveni lovci koji naprosto žive za trčanje
Kao što im i samo ime nalaze, posavci su pravi goniči i lovci. Zahvaljujući dobroj tjelesnoj konstituciji izrazito su dobro prilagođeni za lov u prostranstvima. Dobro se snalaze u gustim šumama s mnogo drveća i šiblja. S obzirom na spretnost, kao lovci su korišteni i u gorskim predjelima, kamenu i kršu.
Otporni su na promjene temperature pa tako neće pretjerano reagirati na niže ili više temperaturne razlike. Sposobni su u svim vremenskim uvjetima biti lovci i tjerati divljač. Osobito su spretni u lovu na manje životinje, i po potrebi mogu biti zadivljujuće brzi i spretni. Dobro se služe svojim izvrsnim njuhom. Oni su trenutno najpopularniji lovački psi u Hrvatskoj.
Dobar lovac ali i odličan kućni ljubimac
Ako ovog psa uzimate kao obiteljskog psa za druženje, bez brige, njegova osobnost je smirena i umiljata. Vrlo su poslušni i odani svojim vlasnicima. Dobroćudni su, otvorenog karaktera i ono što ćete posebno osjetiti - privrženi su, vjerni i poslušni. Vole igru, maženje i druženje. Vole djecu i dobro se slažu s nepoznatim ljudima ako i vi prema njima prijateljski reagirate. Dobro reagiraju i na druge pse, samo je bitno da su dobro socijalizirani od malena.
Posavski gonič pas je koji se nikako ne može držati u stanu ili u zatvorenom prostoru. Njima treba mjesto za trčanje, igranje i valjanje po travi. Vole puno kretanja pa očekujte da će to i stalno tražiti od vas. U suprotnom se mogu sporije tjelesno razvijati ali i doći do depresije.
Posavki goniči općenito su dobrog zdravlja i otporni na mnoge bolesti. Uz redovite posjete veterinaru i cijepljenja, ne biste trebali imati brige. Kod njih se mogu pojaviti određeni zdravstveni problemi kao što su: dislokacija zgloba, epilepsija, problemi sa zubima i hipotireoza.
Hranite ga što raznovrsnijom hranom
Štene posavskog goniča trebalo bi hraniti do 6 puta na dan, dok je odraslog dovoljno hraniti jednom do dva puta dnevno. Odraslom psu najbolje bi bilo da mu dajete hranu što ranije kako bi ju probavio kroz cijeli dan. Možete im davati kupljenu suhu hranu i hranu u vrećicama, ali je bitno da ju kroz mjesec mijenjate. Hrana za goniče mora biti raznovrsna, pa ne bi bilo loše da im dajete mnogo hrane koja će im jačati kosti, pa to mogu biti doslovno meso s kostima, ali i žitarice, voće, povrće i mliječni proizvodi.
