Dlaka je tamno smeđa, prednji dio tijela ima dužu dlaku, a stražnji kraću. Izvorno je europski bizon bio rasprostranjen u šumama sjeverne Euroazije i sjeverne Afrike.

Europski bizon ima masivno 3,5 m dugo tijelo, visine do 2 m u ramenima i težine i do jedne tone. 

Početkom 20. stoljeća, gotovo da je potpuno istrijebljen.  Od preostalih primjeraka koji su pronađeni u zoološkim vrtovima, znanstvenici su napravili projekt oporavka brojčanog stanja vrste. Ovaj projekt je uspio i tako je sada oko 1000 primjeraka, neki su pušteni natrag u divljinu. 

Europski bizon se sada može naći u mnogim državama istočne i srednje Europe, a najviše u Bjelovjeskoj šumi, u Bjelorusiji, a manjim u Poljskoj. Europski bizon je simbol Bjelorusije i pojavljuje se na grbovima bjeloruskih gradova i u imenima udruga pod nazivom "zubr". 

Europski bizon ima tri podvrste: Kavkaski europski bizon, manji je i lakši koji je istrijebljen je do 1927. godine. Karpatski europski bizon, slabo poznata podvrsta, upitno je da li i uopće je podvrsta. Nizinski europski bizon koji je opstao samo u zoološkim vrtovima. Od 56 preostalih životinja podignuto je novo krdo. Europski i američki bizoni usko su povezane vrste, koje potječu od izumrle vrste bizona (lat. Bison sivalensis). Fosilni ostaci postoje u sjevernoj Indiji. 

Europski bizon je prije ledenog doba, prešao u Sjevernu Ameriku i evoluirali su u današnjeg američkog bizona.