Dlaka je tamno smeđa, prednji dio tijela ima dužu dlaku, a
stražnji kraću.
Izvorno je europski bizon bio rasprostranjen u
šumama sjeverne Euroazije i sjeverne Afrike.
Europski bizon ima masivno 3,5 m dugo tijelo, visine do 2 m u ramenima i težine i do jedne tone.
Početkom 20. stoljeća, gotovo da je potpuno
istrijebljen.
Od preostalih primjeraka koji su pronađeni u zoološkim vrtovima,
znanstvenici su napravili projekt oporavka brojčanog stanja
vrste.
Ovaj projekt je uspio i tako je sada oko 1000 primjeraka, neki su
pušteni natrag u divljinu.
Europski bizon se sada može naći u mnogim državama istočne i srednje Europe, a najviše u Bjelovjeskoj šumi, u Bjelorusiji, a manjim u Poljskoj. Europski bizon je simbol Bjelorusije i pojavljuje se na grbovima bjeloruskih gradova i u imenima udruga pod nazivom "zubr".
Europski bizon ima tri podvrste: Kavkaski
europski bizon, manji je i lakši koji je istrijebljen je do 1927.
godine.
Karpatski europski bizon, slabo poznata podvrsta, upitno je da li
i uopće je podvrsta.
Nizinski europski bizon koji je opstao samo u zoološkim vrtovima.
Od 56 preostalih životinja podignuto je novo krdo.
Europski i američki bizoni usko su povezane vrste, koje potječu
od izumrle vrste bizona (lat. Bison sivalensis). Fosilni ostaci
postoje u sjevernoj Indiji.
Europski bizon je prije ledenog doba, prešao u
Sjevernu Ameriku i evoluirali su u današnjeg američkog bizona.
