Euroazijski jazavac (lat.Meles meles) je sisavac rasprostranjen u većem dijelu Europe , a nema ga u zemljama Skandinavije, Islanda, Korzike, Sardinije, Sicilije i Cipra, ali i većem dijelu Azije.
Njegovo je krzno sivo na leđima i crno na donjim dijelovima
tijela s karakterističnim bijelim i crnim oznakama na
licu.
Euroazijski jazavac može dostići duljinu tijela
do 70 centimetara, dok mu je duljina repa otprilike 20
centimetara.
Prosječna je težina 10 kilograma, no ona može značajno varirati
od jedinke do jedinke.
Jazavci ne hiberniraju, U područjima s nepovoljnim zimama jazavac može pasti u stanje obamrlosti u trajanju od dva dana, prikupivši u jesen dovoljno masnih naslaga radi preživljavanja tijekom zimskih mjeseci. U dijelovima Rusije, zabilježene su težine jazavaca i do 42 kilograma tijekom zimskih mjeseci.
Euroazijski je jazavac svejed i kukcojed, te se
prvenstveno hrani gujavicama.Pojesti će on i kukce, malene
sisavce, gmazove, vodozemce, jaja, mlade ptiće, ali i korijenje,
lješnjake, voće i ostale jestive biljke, iako ga mnogi drže za
zvijer. Mogu biti prenositelji bjesnoće i vjeruje se kako su
prijenosnici goveđe tuberkuloze.
Često raskopavaju gnijezda osa i bumbara kako bi se prehranili
ličinkama.
Euroazijski jazavac voli obitavati na pašnjacima
i šumama koji imaju velik broj izloženih gujavica te izbjegavaju
glinena tla, koja je teško raskopati čak i s njihovim snažnim
kandžama.
Zanimljivo je da će u urbanim područjima, neki jazavci hranu
potražiti u kantama za smeće ili vrtovima.
Euroazijski jazavac je noćna i teritorijalna
životinja koja tijekom dana boravi u svojim
jazbinama.
Često se skriva po umreženim tunelima koje iskopa u dobro
dreniranom tlu. Ponekad to bude ispod kuća ili cesta.
Ponekad ih se može pronaći u malenim grupama koje nazivamo
klanovima.
Zanimljivo je i da svaki klan ima jednog dominantnog mužjaka i
ženku koji su često jedini članovi klana koji se
razmnožavaju.
Euroazijski jazavac živi do 15 godina u divljini i 19 godina u zatočeništvu.
