Ova pasmina je bila farmerski pas, ali se kroz povijest spominje da je bio korišten kao borbeni pas koji je unosio nemir među vojnicima. Uzgajao se u području Berna u podnožju švicarskih Alpa i koristio se kao pas čuvar, gonič stoke i pas za vuču.
Vrlo stara pasmina
Prvotno ime ovog psa bilo je Durrbachler jer je obitavao u predjelu tog sela. Kontrolirani uzgoj ove pasmine počeo je nakon prvih pojavljivanja na izložbama ranih 1900-ih godina. Točnije, 1907. godine nekoliko uzgajivača bernskog planinskog psa iz Burgdorfa skupilo je svoje pse i uz profesora Alberta Heima počela s uzgojem. Tada je bila održana i izložba, točnije smotra pasa.
Nakon toga se 1910. godine osnovao Durrbachklub kada je održana i izložba sa 107 pasa. U tim godinama je ova pasmina standardizirana po boji i karakteru. Iz uzgoja su od početaka izbacivani agresivni psi, pa se tako dobio pas stabilnog karaktera.
Miran temperament i želja za pažnjom
Kako se u početku uzgoja pazilo da svi znaci agresivnosti kod bernskog planinskog psa izostanu, stvorena je pasmina koja je odlična uz ljude. Oni su poznati kao srdačni, stabilni, inteligentni i napose lojalni psi. Druželjubivi su prema ljudima, ali i prema drugim životinjama i psima. Dobro se slažu i s malim kućnim ljubimcima kao što su mačke. Puni su ljubavi, no neki vlasnici smatraju kako im je malo duže potrebno da bi naučili neku radnju ili trik. Inteligentni su ali im treba malo da razmisle o onome što ih se traži.
Uporna i ponavljajuća dresura za bernskog planinskog psa je nužna, ali kad jednom nešto nauče, znati će to do kraja života. Ova pasmina, kao i većina ostalih, ne reagira dobro na grubo ponašanje vlasnika pri dresuri. Pokoriti će se ali takvom dresurom nećete postići ono najbolje od njega. Uvijek imaju volju da ugode svim vašim željama, posebice za nagradu i to će izvoditi s ljubavlju. Stabilnog su temperamenta, jako strpljivi i puni ljubavi.
Bernski planinski pas zahtijeva puno pažnje u smislu ljubavi, maženja i barem dodira s ljudima. Često ćete ih vidjeti kako se naslanjaju na vaše noge i sjedaju na stopala. Traže stalnu ljudsku pažnju i ljubav.
Ovi psi mogu živjeti u stanu i kući, makar bi vam to mogla biti komplikacija radi veličine pasa. Iako se dobro ponašaju u kući, oni su psi koji vole trčati i potrebna im je aktivnost i vježba. Nisu jako izdržljivi, ali se mogu kretati nevjerojatnom brzinom s obzirom na svoju veličinu. Uživaju u šetnjama kada se najčešće dobro drže blizine svojih vlasnika.
Trobojni, veliki psi koji su laki za održavanje
Bernski planinski psi pripadaju skupini gigantskih pasmina čija je očekivana težina do 40-55 kg. Visina odraslih ženki je 58-66 cm, a mužjaka 64-70 cm. Mužjaci su uglavnom 10% teži i viši od ženki.
Prepoznatljivi su po svojim karakterističnim trobojnim šarama po tijelu. Tijelo, vrat, noge, uši i glava su potpuno crni. Obrazi i šape su žutkasto smeđi. Bijele boje su prsti nanogama, grudi, njuška, vrh repa i oznaka između očiju. Ovaj raspored boja je standardiziran kod ove pasmine, a varirati može količina bijele boje. Oči su im velike, tamno smeđe.
Bernski planinski pas ima blago oštru, dužu dlaku koja nije grube teksture. Gusta je ali je otporna na prljavštinu i vlagu. Dovoljno je četkanje jednom tjedno, osim u periodu linjanja i odbacivanja dlake. U tim periodima ih češljajte sve dok se ne završi linjanje. Srećom, linjanje obavljaju samo jednom godišnje, a ne dva puta kao većina pasmina.
Osjetljive kosti radi velike tjelesne mase
Radi pojačane tjelesne aktivnosti u kombinaciji s velikom tjelesnom masom, zglobovi ovih pasa izloženi su velikim naporima. Inače vrlo rano u životu trpe oštećenja zglobova. Kako bi to prevenirani, nužna je odgovarajuća hrana koja će osiguravati izgradnju snažnih zglobova i njihovu zaštitu dalje u životu.
Uzroci osjetljivosti zglobova su genetika, morfologija, prerano naporno vježbanje te prehrana koja nije uravnotežena. Kod štenaca je potrebno do 24 mjeseca kako bi se potpuno razvilo. Za svo to vrijeme potrebna je stalna njega i briga.
Bernski planinski psi imaju kratak životni vijek. Prosječan životni vijek ove pasmine je 7-9 godina. Za razliku od sličnih pasmina slične veličine, žive 3-4 godine kraće. Dakako, moguće su i iznimke, pa je tako u istraživanju preminulih bernskih planinskih pasa iz 2004. godine, u koje je bilo uključeno 394 bernska planinska psa, najduži vijek bio 15,5 godina.
