Jeste li se ikad zapitali zašto one blijedonarančaste rajčice iz supermarketa često imaju tako bljutav okus? Nova studija pokazala je da u čak 93 posto "modernih", pripitomljenih rajčica nedostaje verzija gena koji rajčici daje svoj potpis.
Krivac nisu genske modifikacije, već uzgajivači koji odavno odabiru poželjne osobine koje im donose najekonomičniji povrat. Tijekom vremena geni za pojačavanje okusa izgubljeni su ili negativno odabrani tijekom procesa uzgoja. Rezultat je to što današnjim rajčicama iz supermarketa nedostaje genske raznolikosti, a time i okusa.
Neki geni su se izgubili
"Tijekom pripitomljavanja i poboljšavanja rajčice, ljudi su se uglavnom usredotočili na osobine koje bi povećale proizvodnju, poput veličine ploda i roka trajanja", rekao je Zhangjun Fei, biljni genetičar sa sveučilišta Cornell u New Yorku, koji je vodio novo istraživanje.
"Neki geni koji su uključeni u druge važne osobine kakvoće rajčice i toleranciju na stres izgubili su se tijekom ovoga procesa", dodao je on u razgovoru za Big Think.
Nedostaje oko 5000 gena
Istraživači, koji su svoja otkrića objavili u časopisu Nature Genetics, proveli su analizu prikupljajući genske podatke o 725 uzgojenih i divljih rajčica u pan-genom, koji predstavlja genske informacije svih sojeva. Uključivanje divljih rajčica posebno je važno jer su genski raznolikije.
Zatim su usporedili ove podatke s pripitomljenim genomom rajčice Heinz 1706, koji se, prema Discoveru, često koristi kao reprezentativni primjer genoma rajčice. Usporedba je pokazala da Heinzu 1706 nedostaje oko 5000 gena, a da većini rajčica koje se mogu pronaći u supermarketima nedostaje rijedak oblik gena koji im daje okus. Taj gen TomLoxC pronađen je u 90 posto divljih vrsta.
"Čini se kako je on uključen u proizvodnju iz masti. Otkrili smo da također proizvodi aromatične spojeve iz karotenoida, pigmenata koji rajčici daju crvenu boju. Bila je to dodatna funkcija koja je bila iznad onoga što smo očekivali, a ovi su rezultati sigurno zanimljivi ljudima koji uživaju u rajčicama s okusom", kazao je James Giovannoni, američki znanstvenik i suautor studije.
Stanje se ipak popravlja
Istraživači se nadaju da će njihova analiza dovesti do razvoja resursa za "razvoj budućih funkcionalnih studija i razmnožavanja". U međuvremenu se može dogoditi da će se uzgajivači rajčica okrenuti potrazi za okusima - sami. Gen TomLoxC postaje ipak češći u moderno uzgojenim rajčicama, u usporedbi sa stanjem od samo nekoliko godina ranije.
Popravljanje okusa rajčica moglo bi dovesti do velike razliku u načinu na koji uživamo u svojoj prehrani, čije su rajčice važan dio. Tako, na primjer, zapadnjaci godišnje pojedu oko devet kilograma rajčica te 33 kilograma prerađenih rajčica - što dokazuje koliko su neizostavne za našim stolovima.
