Prirodnu namirnicu koja je prisutna u prehrani tisućama godina, med, mnogi biraju kao zdraviju alternativu šećeru, dok ga drugi koriste zbog njegovih blagotvornih svojstava za imunitet. Poznato je da med nema rok trajanja, a njegova antibakterijska svojstva čine ga prvim izborom kod grlobolje i prehlade. Osim što je neizostavan sastojak u brojnim jelima i napicima, cijenjen je i u narodnoj medicini.
Đorđe Škondrić, 78-godišnjak iz Slavonije, nastavio je obiteljsku tradiciju pčelarstva koju je preuzeo od oca. Počeo je s jednom, a tijekom godina njegov je pčelinjak dosegnuo 86 košnica. Tijekom dugogodišnjeg iskustva suočavao se s brojnim izazovima, među kojima su bile i bolesti pčela koje su znatno utjecale na njegov posao. Unatoč svim teškoćama, Škondrić je bio predan očuvanju pčela i proizvodnji kvalitetnog meda. Prestao je aktivno proizvoditi med prije sedam godina.
Nakon više od 30 godina u pčelarstvu i proizvodnji meda, za Net.hr je otkrio kako prepoznati pravi med, kada ga je najbolje konzumirati, kako izgleda proces proizvodnje te zašto pčele izumiru.
Đorđe Škondrić
Obiteljska tradicija pčelarstva
"Moja obitelj se bavila proizvodnjom meda tako da sam i ja od malih nogu pratio kako se proizvodi i kako se radi s pčelama. Sjećam se tog posebnog trenutka kada smo supruga i ja išli na salaš kod brata kopati kukuruz i odjednom je naišao manji roj pčela koji se uhvatio za jednu šljivu. Vratio sam se kući, napravio sanduk od četiri daske i donio ga na salaš, gdje sam stresao pčele i donio ih kući. Tako je sve počelo, još devedesetih godina. Otac se od mladosti bavio pčelarstvom, to je kod nas obiteljska tradicija, a brat je nastavio i danas", priča Škondrić o obiteljskoj tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno.
Zašto je med zdrav?
"Med je sok koji pčele medarice tvore od nektara, koji sakupljaju na cvjetovima voća, cvijeća, drveća, ljekovitih trava ili sa slatkim izlučinama, mednom rosom. U medu se nalaze najvažniji sastojci koji su potrebni ljudskom organizmu, a sastoji se od 80 posto ugljikohidrata i 19 posto vode. Dosta je kaloričan.
Koji med je najzdraviji?
Kada govorimo o vrstama meda razlikujemo uljanu repicu pa bagrem, zatim livadski i lipu, te zlatnica i šumski med. Najzdraviji med je miješani, a uz njega se izrazito zdravim smatra i bagremov. Med je sladak, dok propolis nije, ovisi s kojeg bilja se skida smola. Propolis je malo gorči. Svaki med ima poseban okus, a meni je najbolji bagrem", objašnjava ovaj proizvođač meda s dugogodišnjim iskustvom u pčelarstvu.
Proces proizvodnje meda
"Moji su roditelji imali oko 30 košnica. To su bile košnice, u ono vrijeme zvane pletare, koje su se pravile od razne slame i granja. Kasnije su pčele s propolisom iznutra oblagale pletare i lijepile ga i tako su sprječavale dotok propuha, zraka. Pčela bi svaku rupicu popunila propolisom. Na taj način su se grijale te osiguravale da ne dođe do propuha. Tada nije bilo drugih košnica. Sada su košnice drvene i prave se od letvica lipe u kojima ima 10 okvira sa sačem u koja pčele nose nektar te prave med. Pletare su davale u najboljim uvjetima oko 10 kg meda, a až košnice (drvene košnice op.a.) bi u prosječnoj godini, kada ne bi bilo kiše i kada nije bilo velike hladnoće, prosječno davale oko 20 kilograma meda", objašnjava Škondrić.
Na pitanje koliko dugo traje proces proizvodnje dodaje kako je ''znalo biti i tri vrcanja, a najvažnije vrcanje se odnosilo na bagrem. Glavno vrcanje meda je dolazilo od cvjeta bagrema kad je bagrem medio, kad nije bilo hladnoće, ni kiše, znači kad su uvjeti bili idealni. Ovisi kakva je paša, ako bude dobra, proces proizvodnje se odvije dosta brzo, za 15 do 20 dana."
"Med se vrca tako da uzmemo puhalo kako bi stavili u njega gubu koja je suha, nakon čega to zapalimo i to se naziva dimljenje. Zatim dođemo do košnice i krećemo s dimljenjem tako da malo omamimo pčele, dignemo poklopac i vadimo okvire. Te okvire nosimo u posebnu prostoriju u kojoj s alatom skidamo gornji dio pokrovke gdje treba curiti med i lagano ga skidamo. Pokrovka je zaštita da med ne iscuri. Sa sača skidamo pokrovku te stavljamo okvire sa sačem u vrcaljku koja radi na sistemu centrifuge. Okretanjem ručke u vrcaljki okviri se vrte velikom brzinom i iz sača med teče dolje te na kraju curi iz te vrcaljke u određene posude'', opisuje umirovjeni pčelar proces.
"Prehrana pčela je uvijek važna. Kad sam vrcao med uvijek sam ostavljao tri okvira da pčele imaju hranu. Ako nema dovoljno meda onda bi stavio šećerne pogače unutra, kako bi pčele imale dovoljno hrane za preživljavanje. Zimi također štitimo pčele, trudimo se da budu na toplom, ostavljamo im hranu da bi mogle preživjeti do proljeća dok ne krene cvatnja i dok ne dođu topliji dani", objašnjava.
Kako prepoznati pravi med?
Kao potrošače sve nas uvijek muči pitanje kako prepoznati pravi med, Đorđe tu ima nekoliko korisnih savjeta.
"Pravi med se prepoznaje po tome što svaki mora biti kristaliziran. Ako nije kristaliziran, ako je u tekućem stanju, onda to nije pravi med. Možete provjeriti tako da stavite kap meda na prst, ako kapljica meda curi ili se počne širiti, nije pravi. Osim toga možete u čašu vode dodati žlicu meda, ako se počne otapati, nije pravi. Zagrijani med postaje gušći, ali se pritom ne pjeni. Pravi med će se na nižim temperaturama kristalizirati, a kristaliziran med vratit će se u tekuće stanje postepenim zagrijavanjem", rekao je i dodao kako se ''med ne može pokvariti. Pčele donose nektar i onda u košnici to ventiliraju i prerađuju u med zbog čega se ne može pokvariti", izjavio je.
Rekao je da liječnici savjetuju kako je najzdravije jesti med drvenom žlicom. Drvena žlica pomaže očuvanju prirodnih svojstava meda jer ne dolazi u kontakt s metalom, koji može utjecati na kvalitetu meda.
Zašto su pčele važne?
"Bez pčela nema ljudskog života jer su one glavni oprašivači u proizvodnji poljoprivrednih kultura. Kad pčele idu u pašu i donose nektar onda idu po svim cvjetovima. Na primjer, ako je sezona bagrema onda pčele idu samo na bagrem, a ako je sezona suncokreta, onda samo na suncokret.
Koliko dugo žive pčele?
Radilice žive mjesec dana. One koje skupljaju nektar ne žive duže od 30 dana. Zimske pčele izlaze u jesen i legu se te imaju životni vijek od šest mjeseci. Pčele su važne za oprašivanje voća i povrća, skupljaju med kojim se hrane", objašnjava zašto ovisimo o pčelama i njihovom opstanku.
Nije u pčelarstvu sve med i mlijeko, pa je i Đorđe imao i neugodnih iskustava s pčelama koje su ga više puta izbole. "Znalo me ubosti 20 do 30 pčela, ali bi to prošlo nakon dva do tri dana. Nisam bio alergičan na pčele. Moja preporuka je da ne vrcate med i ne radite oko pčelinjih košnica kada dolazi do promjene vremena jer tada pčele postaju agresivne i onda vas napadaju", naglašava.
"Bolesti kod pčela koje su se pojavljivale bile su američka gnjiloća, varooza i ostale prepoznatljive bolesti pčela. Liječio sam ih preparatima koje sam kupovao u pčelarskim zadrugama. To se znalo dimiti i peći u dimnici. Radi se o listićima koji se dime navečer kad sve pčele odu u košnicu. Zatim bi se zapalilo i dimilo. Tako se to sprječavalo. Bolesti pčela su znale napraviti štetu za oko 10 posto, ovisno kako kada. Najveći problemi su se događali zbog tretiranja poljoprivrednih usjeva, repice, suncokreta i komaraca, iako komarci nisu stvarali toliko problema. Najgore je bilo tretiranje usjeva, osobito suncokreta."
Najbolje vrijeme za konzumaciju meda
"Med sam uvijek koristio navečer. Bio sam pušač i kada navečer više nisam htio pušiti, uzeo bih žličicu meda ili dvije i ne bih više imao potrebu za cigaretama. S druge strane moja supruga konzumira med uvijek ujutro i tvrdi da je tada najbolje. Stavlja 10 kapi propolisa na pola žličice meda i nakon toga popije kavu. Često zna reći da tako liječi grlo i sve ostalo", kaže.
Ovog iskusnog pčelara posebno brine trend sve manjeg broja proizvođača meda, koji se suočavaju sa sve više izazova u svom poslu.
"U zadnje vrijeme se sve više tretiraju poljoprivredne kulture, voće i povrće s pesticidima pa dolazi do velikog odumiranja pčela. Ima sve manje i manje proizvođača meda. Poljoprivrednici nisu u skladu s pčelarima, špricaju kad hoće i kad im se prohtije, a ne obavijeste proizvođače meda tako da nitko ništa ne zna. Na kraju se iznenadimo kad dođemo na pčelinjak i imamo što vidjeti, sve mrtve pčele", zaključuje.
POGLEDAJTE VIDEO: Nema straha za budućnost poljoprivrede! Studenti upisuju zanimanje budućnosti
