Na Badnjak se tradicionalno jede riba (iako ove godine on pada na nedjelju pa nije nužno pridržavati se posta), a najčešće je to bakalar. Ova sjevernomorska riba od davnina se konzumirala i pripremala na različite načine.
Nekoć su je ljudi najviše voljeli pripremati svježu, no danas se običava konzervirati soljenjem, dimljenjem i sušenjem radi lakšeg čuvanja i transporta. Zbog toga je priprema bakalara višednevni ritual, s obzirom na to da ga prije kuhanja treba omekšati. Najčešće se priprema 'na bijelo', 'na crveno', kao složenac ili pašteta.
Međutim, nije svaki bakalar što ga kupite isti, neke vrste čak i nisu bakalar uopće. Zbog sličnosti u izgledu, prodavači vam mogu podvaliti oslić umjesto bakalara. Ova riba ima mnogo "rođaka" pa nije nimalo lako snalaziti se u svim tim vrstama i klasama. Kako biste bili sigurni da jedete pravi bakalar, čitajte što piše na etiketi. Stockfish, turfisk, bakalar s Lofotskih otoka te bakalar iz Norveškog mora smatraju se najkvalitetnijima. Manje cijenjeni su saithe, ling i zarbo, ali još uvijek prolaze.
