Svi se rado sjećamo priča koje su nam pričali bake i djedovi. Iako su nas kao male plašili raznim izmišljenim stvorenjima zbog kojih smo znali imati noćne more, zanimljivo je što su mnogi od nas imali slična iskustva tijekom djetinjstva.
Upravo o tome povela se rasprava među hrvatskim korisnicima Reddita u zajednici /r/Croatia, koja okuplja više od 125.000 članova.
Autor originalne objave htio je saznati što više o "nadnaravnim iskustvima i seoskim pričama/legendama" koje su ostalim korisnicima prenosili njihovi stariji.
"Uvijek mi je bilo interesantno čitati tuđa iskustva o ovim temama, pogotovo o pričama koje prate generacije - najviše u ruralnim sredinama (primijetih naročito Lika i Slavonija imaju dobre). Štrige, drekavci i slična ekipa, o čemu su vama pričali vaši djedovi i bake?", glasilo je njegovo pitanje.
Coprnice i svećari
"Moja obitelj je na istom brijegu u Zagorju već stoljećima. Prabaka odrasla na imanju i imali su kožaru s bazenima. Baki su kao maloj pričali da su se u tim 'bazenima' coprnice prale po noći, kad ih oni nisu koristili, svoje krvave krznene ogrtače ili krvave kože dječaka koje su pojele. Tamo su i žabe hvatale za svoje napitke. Iza kuće u šumi su bili patuljci koji ti se zakače na leđa i jašu te danima dok ne umreš. Pošto živimo na granici sa Slovenijom (ili bar dok se nismo raštrkali), na vrhu jedne gore točno nasuprot našeg brijega su stare ruševine dvora, na slovenskoj strani. Kunšperk. Priča je da je tamo živjela ta kraljica koja se kupala u krvi mladića koje je zavodila kako bi ostala mlada", otkrio je jedan korisnik, a drugi se brzo nadovezao s još jednom zagorskom pričom.
"Baka mi je odrasla doslovno usred šume u zagorskim bregima u 50-ima. Uglavnom su pričali o coprnicama i vukovima, ništa posebno. Još je baka pričala o nekim 'svetlarima', tj. bićima koja bi svijetlila po noći u šumi ili tako nešto. E da, i u tom selu su mislili da su vidjeli Majku Božju. Na kraju se ispostavilo da je, citiram: 'neki balon odletio'. Don't ask. Edit: Baš sam nazvao baku da je pitam u vezi toga, čini se da ne želi pričati o tome preko mobitela, iz nekog razloga. Samo govori kako 'ne zna' i kako 'ona nije vjerovala u to'. Imam osjećaj da ima nešto više za reći, kaže da budemo pričali uživo. I nisu svetlari nego svećari, figure koje bi po noći hodale s lampašima, stari ljudi su pričali o njima kako su ih se bojali. Mogao bih istražiti više o tome", napisao je.
Još jedan komentator čuo je priču o "svećarima".
"Čuo sam od svoje bake inačicu priče o svećarima. Radilo se o plamenima koji su, na točno određenom lokalnom putu, oko točno određenog datuma, a čini mi se da se radilo o Uskrsu ili Ivanju, lebdjeli u zraku. Kao da netko u daljini nosi velike svijeće (odakle i dolazi njihov naziv). Kada si vidio svećare, morao si se brzo baciti na tlo i pričekati da prođu jer bi te, u suprotnom slučaju, jako opekli kada bi prolazili", pojasnio je.
Priče kao iz horora
"Kod mene je bio stočar koji je naravno imao stoku i sad klinci (djedova generacija) su dolazili kod njegovog posjeda i zajeba*ali ga u zdrav mozak, i sad on trpio je trpio pa je odlučio uzeti 3 kolca i navinuti 3 svinjske glave na njih, i naravno nije ih spriječilo da oni to prestanu raditi i je*ati ga u mozak i prošlo je neko vrijeme dok nisu odlučili ponovo doći i je*ati ga u glavu. E ali kad se to dogodilo, više nisu bile svinjske glave, nego ljudske glave. Od onda se više nitko nije usudio kročiti ni blizu. I tako je stočar nastavio živjeti u svom miru", napisao je jedan korisnik.
"Meni je najstrašnija bila priča o ljudima koje je ubila struja pa su se probudili u tabutu i pojeli svoje prste. Navodno je to istina, ali ne bih znao", nadovezao se drugi.
"Kod nas je bila priča da je vozač kamiona usred ceste u šumi naletio na neku curu i povezao ju doma, naravno bila je noć. Kad je došao do kuće gdje je živjela on se okrenuo i vidio da je nema, ali da je ostala jakna ili nešto tako i kad je išao to odnijeti otvorila je njena mama i rekla da joj je kći umrla prije xy godina. Možda je čak i fora bila da je baš na taj datum umrla", prisjetio se komentator strašne priče iz djetinjstva.
Nadnaravna iskustva
Drugi su prepričali nadnaravna iskustva svojih bližnjih od kojih se ledi krv u žilama.
"Moj otac je '98 imao prometnu i bio mjesec dana u komi. Pričao mi je o susretu s likom u bijeloj odjeći za kojega je kasnije zaključio da je bio 'duh vodič'. Dok je fizički bio u komi, u bolničkoj sobi, kaže da je hodao vani ispred bolnice, da je bilo toplo i sunčano ljetno vrijeme. A stradao je u siječnju, bila je zima i snijeg, hladno. Kada je tako šetao prišao mu je taj lik čijega se izgleda u principu ne sjeća, samo prisutnosti, koja je bila topla i ugodna. Sjeli su na neku žardinjeru. Stari mu je rekao da mu je ovdje skroz dobro i da mu se ne ide nazad. Duh se nasmijao i rekao da razumije, ali da na žalost nije još njegovo vrijeme za napustiti ovaj svijet, da se mora vratiti jer ima još nedovršenog posla. Kada je medicinskim sestrama pričao tu priču i pitao za tu žardinjeru, rekle su da on za nju ne može znati jer su je taman uklonili dok je bio u komi", napisao je korisnik.
"A ima još jedna priča, kada je djed bio u bolnici i dobio sepsu. Pričao je kako je te noći došao do vrata koja je silom pokušavao otvoriti. I vukao, vukao, ali nikako nije mogao. Odjednom su se vrata naglo otvorila, kroz njih je proletjela žena i naglo se opet zatvorila. Ujutro je saznao da je u sobi do njegove umrla jedna žena. Jezivo", dodao je isti komentator.
