Prema starijoj definiciji, mlaćenica je bila rijetka, nemasna, ali bogata tekućina koja je ostala nakon izrade maslaca, puna zdravih, ukusnih kultura koje se prirodno razvijaju kada se vrhnje ostavi na sobnoj temperaturi nekoliko sati kako bi se poboljšao okus maslaca.
Kulture su značile da se mlaćenica čuva dulje od sirovog mlijeka u danima prije hlađenja, što ju je činilo korisnim sastojkom pri procesu kuhanja.
Nova definicija govori da je mlaćenica još uvijek kultivirano mlijeko, slično prirodnom jogurtu i kefiru, ali umjesto da bude nusproizvod mućenja, većina mljekara inokulira svježe, pasterizirano mlijeko kulturama, koje ga pretvaraju u mlaćenicu koju mi kupujemo u bocama i kartonima u trgovinama.
Iako izgleda bogato i kremasto, tradicionalna mlaćenica uvijek je bila nemasna jer se sva masnoća namotala u domaći maslac. Danas, kultivirana mlaćenica može varirati od obrane do punomasne s odgovarajućim kalorijskim brojem, baš kao i jogurt i kiselo vrhnje, iako je većina onoga što kupujemo u trgovinama nemasno.
