Uputili smo se u NP Kirindy i obzirom da je već pao mrak pokušali naći adekvatan smještaj. Odjednom, ispred nas se stvorio luksuz usred ničega. S jedne strane selo kao i svako drugo u unutrašnjosti zaostalo stoljećima od naših uvjeta života, s druge strane šuma, a na cestu gleda resort. Prva stvar koju se zapitaš je zašto bi ljudi koji imaju donekle pitku vodu po koju moraju hodati satima morali gledati u bazen pun vode.
Vođen balkanskim mentalitetom u meni su se odmah stvorile teorije zavjere o bogatom Amerikancu ili Europljaninu koji je došao ovdje zarađivati novac na "grbači" neukih seljana. Nakon što smo recepcionerku „izbombardirali“ pitanjima, posjetio nas je i sam gazda resorta. I gle čuda, on nije ni Europljanin ni Amerikanac nego lokalac i to vrlo pristupačan. Doduše pun zlata pa sam opet pustio da u meni proradi onaj balkanski crv, ali evo priča je ipak puno sretnija od one čiji sam scenarij ja zamišljao.
Projekt je zamisljen puno dublje, pa je tako vlasnik osim o profitu razmišljao i o zaštiti okoliša jer se tu nalazi šuma Kirindy koja je zaštićena, ali i otvaranju novih poslovnih prilika za lokalno stanovništvo. Kako biste shvatili pojam zaštite šume, bitno je znati da lokalci često pale šume pa se nakon toga bave agrokulturom na tim područjima jer od toga žive. Većina od tih ljudi nikada nije otišla dalje od 15 km od sela i doslovno nemaju nikakav identitet.
Osobne iskaznice, putovnice i naš način života te pravila ugostiteljstva njima su bila potpuno strani pojam. Iako su početno radili fizičke poslove kasnije su s vremenom mogli napredovati i raditi unutar resorta, što je za njih bila najveća prilika koju su ikada dobili. U selu koje je samo par metara udaljeno vlasnik je investirao i u školu te smatra da će se s godinama kompletan način života i gledanja na budućnost unutar sela promijeniti pa da će s vremenom više neće morati zapošljavati ljude iz dalekih gradova na ključnim pozicijama već će ta mjesta popunjavati ljudi iz sela.
Pogledajte i video škole:
Još jedna hrabra investicija vlasnika bila je izgradnja infrastrukture uključujući struju i vodu koja koristi i ljudima iz sela. Naime, na Madagaskaru u svim dijelovima bez kablova za struju kompletan trošak snosite vi sami pa tako većina sela živi bez "sjaja u tami". Nakon cjelokupne priče odlučili smo ostati i rano ujutro posjetiti ljude u selima te vidjeti kako žive i gledaju na sve sto se oko njih događa.
Kako izgledaju "luksuznije" kuće u selu:
Svi s kojima smo komunicirali bili su zbilja zadovoljni i potvrdili da ljudi koji se kupaju u tom bazenu preko puta za njih znače novac i lakše preživljavanje. Prvi puta oni vide korak naprijed u svojoj budućnosti jer ovakvi načini rada znače korak naprijed naspram rada u polju. Bilo je zanimljivo prenoćiti u romantičnom drvenom bungalovu i idući dan proviriti unutar njihovih slamnatih kućica koje u uvjetima luksuza imaju jedan krevet i jedan stolić te još par vrlo minijaturnih stvarčica, promjera manje od jedan m2.
Pogledajte u videu kako je izgledao naš smještaj:
Još jedna od ideja za budućnost je da će svaki turist koji prespava u resortu moći zasaditi svoju vlastitu flancu baobaba i donirati određenu količinu novca za unaprijeđenje sela. Na kraju me cijela priča doista oduševila i nadam se da će ideja zaživjeti u potpunosti.
