On je učinio ono o čemu mnogi maštaju. Dao je otkaz na poslu i krenuo u avanturu života putujući po svijetu. Kristijan Iličić je u jednom trenutku svog života shvatio da ne želi utonuti u monotoniju uredske svakodnevnice…Posao od 9-17 h, mailovi, sastanci nisu zadovoljavali apetite ovog mladog Zagrepčanina i odlučio je nešto poduzeti u vezi svog nezadovoljstva. Njegovi planovi nisu ostali samo puste želje. Kristijan je krenuo u put oko svijeta i do sada je skupio više od 60 različitih pečata u svojoj putovnici. Na putovanja najčešće ide sa svojom djevojkom Andreom, a cijelo vrijeme ga pokreće želja za upoznavanjem novih kultura i ljudi. Trenutno je na Madagaskaru, a već ima bukiran novi let preko Turkish Airlinesa za putovanje na Sejšele.
Nakon što je uspio na dalekom Madagaskaru uhvatiti malo WI-FI signala, popričali smo s Kristijanom o njegovim avanturama, anegdotama i iskustvima s putovanja, a uskoro na našem portalu ćete i Vi moći čitati njegove putopise s Madagaskara.
Po čemu se sjećaš svog prvog putovanja?
Sve je krenulo prije početka fakulteta kada sam se vratio sa svog prvog putovanja preplavljen emocijama i novim iskustvima. Proveo sam tri mjeseca u Aziji (Tajland, Laos, Vijetnam, Kambodža, Malezija) i shvatio da me poput većine vršnjaka u tim godinama neće ispuniti skupi automobili ili slične stvari, nego putovanja. Jugoistočna Azija kao prvo veliko putovanje bila je pun pogodak i nešto u što se zaista nije teško zaljubiti. Ono na što sam najviše ponosan je činjenica da sam Aziju posjetio prije više od 10 godina kada je još bila u potpuno izvornom stanju bez gomile turista i previsokih cijena.
Pamtim jela koja sam jeo na ulici za 50 centi i atrakcija koje su u to vrijeme bile besplatne. Tri mjeseca sam živio kao lokalac i trošio novac sukladno njihovom standardu. Često pamtim okuse i mirise koji me podsjete na određenu situaciju. Jednako uživam u jelu na cesti i onom u skupocjenom restoranu. Možda čak i mrvicu više u ovom na cesti jer se toliko stvari događa oko nas kada se nalazimo u novom okruženju. Tajland je savršeno kaotičan i nikada neću zaboraviti kada sam prvi puta prolazio njegovim ulicama. Atmosfera grada bila je nevjerojatna, ljudi su bili toliko sretni i srdačni te se činilo da uživaju u svemu što rade, bilo da peku skakavce, piletinu, voze tuk tuk ili nešto deseto. Cjenkanje na ulici bilo je potpuno drugačije iskustvo u to vrijeme, često sam se trudio do zadnjih granica kako bih postigao cijenu sličnu onoj koju plaćaju lokalci. Pregovori su znali trajati i do 45 minuta, a oni su me uvijek promatrali s čuđenjem, ali s guštom su trgovali.
Koliko si zemalja do sad prošao?
Proputovao sam preko 60 država svijeta fokusirajući se na one manje razvijene. Želja mi je proputovat sve.
Koje je tvoje omiljeno putovanje i zašto?
Od svih država najviše bih izdvojio Etiopiju jer mi je to putovanje bilo najveći izazov do tada. Prizori siromaštva i bolesti slamaju srce, ali s druge strane Etiopija je zaista čudesna zemlja. Hrana, prekrasni ljudi i krajolik jednostavno imaju ono nešto posebno. Najviše me dojmilo to što Etiopljani uz svu tu neimaštinu dijele hranu sa strancima jer je to njihov običaj. Nasmijani su, pozitivni i zaista jedinstveni u svojim kulturološkim izrazima.
Na putovanju smo koristili smo lokalni prijevoz od točke A do točke B što je znalo trajati satima. Kad kažem lokalni prijevoz mislim na bus kakav smo mi imali prije otprilike sto godina, a u istom tom busu umjesto 20 putnika vozi se 45 pa su svi stisnuti poput sardina. Pored vas sjede raznoliki ljudi, od onih s kožnim bolestima do radnika na polju. Kada prebolite razlike i prestanete strahovati od određenih stvari sve postaje puno lakše. Postajete fokusirani isključivo na doživljaj, emocije i osjete koji se javljaju u određenom trenutku. Počnete pričati s ljudima i shvatite koliko se vaš način života razlikuje od njihovog. Kada se svijet ne bi svodio na ekonomske računice i izrabljivanje resursa siromašnih zemalja od strane bogatih, uvijek bi zagovarao činjenicu da ljudi u zemljama poput Etiopije i Afrike ostanu upravo onakvi kakvi jesu, jedinstveni u svojim kulturološkim razlikama, nasmijani i neopterećeni kapitalizmom.
Koja je tvoja najluđa anegdota s putovanja?
U Etiopiji, u gradu koji je blizu granice sa Somalijom, dok smo brat i ja spavali u pola noći počelo je divljačko lupanje po vratima. Mi smo se skamenili od straha i nismo htjeli otvoriti. Nakon glasnih uzvika više ljudi, u sobu je provalila ni manje ni vise nego hrpa naoružanih vojnika. Naime, tražili su neke švercere, a obzirom da u to vrijeme u Etiopiji nije bilo turista, bilo im je sumnjivo sto je soba iznajmljena strancima.
Nakon što smo skoro dobili infarkt, oni su se samo nasmijali i izašli…Također, u Kambodži su mi ponudili da bazukom raznesem kravu za 100 dolara. Naravno da to nisam učinio, ali ne znam gdje vam drugdje u svijetu mogu ponuditi takvo nešto.
Još jedna od anegdota koje se trenutno mogu sjetiti odnosi se na prošlo ljeto i putovanje u SAD. Djevojka i ja smo tijekom roadtripa prekasno stigli do Grand Canyona. Planirali smo u spavati u jednom od lodgeva, ali nigdje nije bilo mjesta. Nakon nekoliko odbijenica odlučili smo spavati u autu.
Sparkirali smo se na parking i utonuli u san. Nakon otprilike sat vremena dogodila se prava filmska scena. Probudila su nas jaka svjetla te smo bili opkoljeni policijskim automobilima. Čak su nas dva šerifa držala na nišanu. Naime, takav način "kampiranja" bio je strogo zabranjen, a obzirom da su stakla u automobilu bila potpuno zatamnjena policajci nisu znali sto se događa. Morali smo izaći dignutih ruku i nasloniti se uz auto. Nakon par minuta i razgovora s policajcima, izgladili smo situaciju, ali morali smo otići s parkirališta.
Koliko ti je u životu bitna sigurnost? Kad kažemo putovanja, pogotovo u egzotične zemlje, mnogi ljudi pomisle na ogromne troškove i odustanu pri samoj pomisli na takvo putovanje. Što ti kažeš na to?
Iako bi se začudili, naravno da mi je kao i svakoj prosječnoj osobi bitna sigurnost. Volim imati donekle posložene stvari, ne može biti sve savršeno, ali uvijek pokušavam dati sve od sebe u svemu, bio to posao ili putovanje. Također, uvijek pokušavam imati barem mali crni fond ili stvarati dodatne prilike za zaradu. Smiješno bi bilo kad bih rekao da putujem glavom bez obzira na razmišljajući o ničemu, to bi bila laž.
Određene prilike u životu pomogle su mi u realizaciji putovanja, ali u konačnici sve ovisi o vama i vlastitoj volji te preslagivanju prioriteta.
Najbitnije je da putovanje ne shvaćate olako i ne stavljate hrpu troškova i problema ispred tog cilja koji ste si zadali. Tako npr. put na Tajland padne na zadnje mjesto i vi na kraju ne odete nigdje, a imali ste silnu želju.
Često ljudima sugeriram da kartu kupe dosta vremena unaprijed jer su cijene puno niže, kao i da prate akcije na raznoraznim stranicama. Ukoliko ste donekle fleksibilni sa datumom dolaska i povratka tada vam trošak aviokarata za daleke destinacije može biti niži od relacije Zagreb-Dubrovnik.
Primjerice, povratnu kartu za Japan sam iz Ljubljane platio 300 eura. Često sam razmišljao o troškovima dalekih putovanja u azijske zemlje i shvatio da bi vas jednako ili više koštalo putovanje od tri tjedna u bilo kojoj od Europskih država. Ukoliko ste osoba spremna na avanturu i više backpackerski način života (naravno da se tu ubaci i pokoja stvarčica luksuza) možete proći vrlo povoljno.
Nedavno si ostavio siguran posao da bi posvetio putovanjima? Kako si donio takvu odluku? Postoje li tu neki strahovi?
Nakon dugogodišnjeg rada za jednu tvrtku splet okolnosti doveo me do novih izazova, a to je da se posvetim onome što sam posljednjih 12 godina radio kada god sam stigao. Iako još uvijek ne znam gdje će me put odvesti, znam da ulaganje u putovanja nikada ne može biti loša investicija.
Strah uvijek postoji, ali život je kratak i treba ga iskoristiti za stvari koje te čine sretnim dok god to možeš. Također, trenuci gdje otkrivate koliko ste sposobni i koje sve talente imate, uglavnom se događaju izvan vaše comfort zone.
Kako gledaš na Hrvatsku sad kad si proputovao dobar dio svijeta? Jesmo li mi zapravo sretni ili ne?
Hrvatska je prekrasna zemlja i zaista ima što za ponuditi. Volio bih da više ističemo svoju tradiciju i stvari koje nas čine posebnima i drugačijima.
Ne sviđa mi se ideja gubljenja identiteta i stapanja u europski kalup. Bilo bi super kad bi više isticali ruralna područja i zanate kojima se možemo ponositi. Uz hrvatsku obalu i više razvijanja unutrašnjosti bili bi kompletni.
Teško je odgovoriti na pitanje vezano za sreću pogotovo kada proputuješ vrlo siromašne zemlje u kojima sreća predstavlja nešto sasvim drugačije od naših poimanja. Sreća je postala kao internet, previše dostupna u različitim oblicima i državama dok kod drugih internet uopće ne postoji.
Zaboravili smo se veseliti malim stvarima i ona "tradicionalna" verzija sreće, kao npr. kada djetetu pokloniš čokoladu, se u većini slučajeva izgubila jer oni sada očekuju mobitele, gadgete i slično. Pitanje je što dolazi nakon toga.
Na putovanjima si sa svojom curom? Kakvo je to iskustvo? Ima li kakvih izazova tu i imaš li kakav savjet za slične kombinacije?
Uvijek mi je zanimljivo promatrati Andreu u određenim situacijama tijekom putovanja pogotovo kada se prvi put nalazi u nekoj državi koja je specifična ili teška za putovati. Putovanja su pravi test za parove jer se nalazite u situacijama u kojima se svakodnevno ne bi nikada našli pa se tu vidi spremnost na kompromis i zajednička sposobnost rješavanja odluka. Svaki dan u novom okruženju predstavlja bolje upoznavanje, jer shvaćate što se drugoj osobi sviđa, što je može nasmijati, rastužiti, emotivno dotaknuti nečim drugačijim. Također, često pokazujemo svoje slabosti i strahove te istinskog sebe.
Trenutno si na Madagaskaru. Kako ti je tamo? Možeš nam nabaciti svoju računicu za putovanje, pa da nam razbiješ iluziju o tome da nam za takvo putovanje treba malo bogatstvo?
Madagaskar je zaista nešto posebno totalno drugačiji od onoga kako sam ga prvobitno zamišljao. U najmanju ruku je neprohodan, neistražen i vrlo mističan.
Ima bogatu tradiciju koja je još uvijek prisutna kao da smo u nekom drugom stoljeću pa vas prizori s ulica vračaju u prošlost.
Ljudi žive izvorno i siromašno, ali sretno. Većinu stvaraju vlastitim fizičkim radom na polju i većinu onoga što su sagradili i što koriste u svakodnevnom životu napravili su sami. Fascinantno je da postoje države kroz koje još nije izgrađena cesta kako bi se ljudima olakšao život, vrijeme kao da je stalo.
Što se tiče novca za ovakvu destinaciju treba vam dosta savjeta i malo pomoći jer morate imati na umu da je ovo Afrika. Ne možete im zamjeriti što u vama vide preživljavanje pa će sve cijene pokušati naplatiti nekoliko puta više. Najbitnije je da kupite povoljne karte, za što preporučam Turkish Airlines jer zna imati odlične akcije te najbolje organizirane letove iz Zagreba s kratkim čekanjima u Istanbulu. Sa dobrom organizacijom na Madagaskaru možete boraviti za 75 eura dnevno što uključuje privatnog vozača s 4x4 džipom, spavanje, hranu, ulaznice za parkove, gorivo i to za dvije osobe.
Što misliš o turističkim blogerima? Planiraš li se razvijati u tom smjeru?
Mislim da rade najbolji posao na svijetu, ali ne treba podcjenjivati njegovu težinu. Ljudi očekuju da mu jedna osoba prenese najbolje od najboljeg od jedno države pa te taj posao tjera da se odričeš onog laganog tempa uobičajenog za putovanja. Jednostavno je tvoja dužnost istražiti sve rute, restorane, ponude, skrivena mjesta, tj. stvari koje se razlikuju od ponude uobičajenih turističkih agencija. Okušat ću se u tome jer me to ispunjavalo i dok to nisam gledao kroz posao pa mislim da bi mogao biti dobar posrednik između ljudi i doživljaja za određenu državu.
I za kraj, koji je plan za dalje? Koje su sljedeće zemlje na listi?
Sljedeća država u koju putujem su Sejšeli, nakon toga sam u Zagrebu pet dana i letim za Kazahstan i Kirgistan. Do kraja godine u planu je ponovni posjet Tajlandu, Vijetnamu, Kambodži, ali i nečem novome i potpuno zatvorenom, a to je Sjeverna Koreja.
Kristijanovo travel iskustvo je zbilja impresivno i upravo zbog toga nas nastavite čitati jer uskoro donosimo Kristijanove putopise u kojima otkriva ritmove i boje neistraženog "osmog kontinenta", Madagaskara. Stay tuned...
