Točan sastav pčelinjeg kruha varira ovisno o biljkama iz kojih se pčele hrane. To se ne mijenja samo na različitim mjestima nego i s godišnjim dobima, pa čak i u različito doba dana.
A kako se pčelinji kruh pravi? Sakupljači pčele koji se vraćaju istovaruju pelud izravno u otvorene ćelije smještene između legla i uskladištenog meda. Zatim ga pčele koje prerađuju pelud glavama čvrsto zapakiraju na mjesto, istiskujući zrak, kao i dodajući još nektara, meda i izlučevina žlijezda. Drugi sakupljači hrane tada stavljaju dodatni teret na vrh.
Nakon što je ćelija otprilike tri četvrtine napunjena i dobro upakirana, prerađivači peludi je zatvaraju slojem meda ispod kojeg fermentira u pčelinji kruh. A tu je i ono što pčelinji kruh uistinu ima zajedničko s ljudskim kruhom, barem kiselim tijestom – fermentacija!
Pretpostavlja se da proces fermentacije čini pčelinji pelud lakše probavljivim i hranjivijim, slično kao što fermentacija kiselog tijesta čini razgradnjom glutena. Ali istraživanja su pokazala da to možda i nije tako. To je zapravo više kao lakto-fermentirana hrana ( kiseli krastavci, kiseli kupus), tehnika čuvanja hrane koju ljudi koriste tisućljećima. I poput te hrane, pčelinji kruh ima probiotičke prednosti za trbuščiće medonosnih pčela.
