Otkrivamo kako besplatno pojesti najpoznatiju šumsku poslasticu

Šampinjona barem uvijek ima. Ali ako se zaželite divljih šumskih gljiva, nije ih lako naći na tržnici u moru svega drugog šarenoga.
Ali kako se kreću cijene?

"Kila lisički 25 kuna, a može ići i do 30, 40, kako koji dan, ali uglavnom koštaju 25 kuna po kili. A vrganji, ako su dobri, oni skroz mali, može se dobiti 60-ak kuna za njih", kaže prodavačica Aska Cerjak.

Kupiti gljive može svatko, ali možete ih ubrati i sami. Samo s gljivama treba biti oprezan. Sve je lakše kad sa sobom imate pravog znalca, koji vam može pokazati ne samo kako pronaći gljivu, već i ono osnovno pri čemu mnogi griješe - kako je pravilno ubrati.

"Prvo uvrtanjem gljive vadimo čitavu gljivu van da ne bismo uništili stanište i da ne bismo uništili micelij koji se veže uz gljivu. Ljudi misle da se treba prerezati nožićem, ali to je pogrešno", savjetuje predsjednik Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza, Branko Bartolić.

Njime se samo gljiva očisti nakon branja. Odrežu se i četkicom odstrane prljavi dijelovi i ovaj žutonogi vrganj može u košaru. Nježne i lako kvarljive gljive ne nose se u plastičnim vrećicama. Otrovnih se gljiva mnogi boje, pa je lako kad nemate dileme i pronađete na prvi pogled prepoznatljivu i jestivu poput mrke trubače. Ali ima onih koje lako zavaraju i zamijene ih s vrganjima.

Ali kapa je malo blijeđa, a dno stručka je crvenkasto. Riječ je o ljeponogom vrganju ili kravljoj balegi koja nije jestiva.

I zanimljivu krumpiraču ljudi često zamijene s jestivim puharama.

Ako se slučajno otrujete, već kod prvih simptoma zatražite liječničku pomoć, a ako je moguće, dobro bi bilo uzeti i uzorak gljive koju ste pojeli. Samo se nadajte da to nije bila zelena pupavka.

A ako vidite klobuk čija boja varira od bijele preko zelene do smeđe, vijenčić i ono najvažnije - ovojnicu na dnu, to su znakovi da u ruci imate najsmrtonosniju gljivu naših šuma. Uvijek je potreban oprez, ali branje gljiva je priča koju mnogi vole jer govori o skladu čovjeka i prirode i uživanju u onom najboljem što nam ona nudi, poput predivne golubače.

Da biste stvarno bili sigurni da berete samo jestive gljive, najbolje se učlaniti u neko od gljivarskih društava koje će vas naučiti svemu što trebate znati. A ono što mnogi ne znaju je da je odnedavno za branje gljiva potrebna i dozvola, od deset kuna za dnevnu do dvjesto kuna za godišnju, i to samo kad državna služba radi, a ne kad vi odlučite otići uživati u prirodi.

"Hrvatske šume su donijele svoj pravilnik o naknadama za ulazak u šumu. Dnevne, vikend, tjedne, mjesečne i godišnje dozvole naplaćuju.
U tjednu ćete moći otići i kupiti tu dozvolu, ali za vikend nećete. To je jedna apsurdna situacija o kojoj razgovaramo", kaće Bartolić.

Najvažnije je poštivati šumu. Bilo da ste u njoj prvi put ili tko zna koji, poput Josipa kojega branje gljiva održava vitalnim i s 88 godina. Poslije branja gljiva, Josip ide i na gljivarske fešte koje, kako kaže, znaju biti burne.

Zato nema boljeg načina za završiti priču o ljepoticama šume nego uz veselo društvo gljivarskog društva Sesvete i sad već legendardni Ivekov kotlić. On nas je još jednom podsjetio zašto za tisuće ljudi nema boljeg welnesa od najobičnijeg branja gljiva.