U Kini je hrana i njezina priprema toliko razvijena da je dosegla status umjetničke forme. Bogati i siromašni, Kinezi smatraju da je ukusna hrana osnovna potreba. Postoji stara kineska izreka: "Hrana je prva potreba ljudi".
Ova se umjetnost usavršavala stotinama godina. Legenda kaže da je kultura kineske kuhinje nastala u 15. stoljeću prije Krista za vrijeme dinastije Shang, a izvorno ju je uveo Yi Yin, njezin prvi premijer.
Kineska kuhinja poznata je i zbog svojih pravila. Kinezi se ne okupljaju bez hrane i smatra se lošim bontonom pozivati prijatelje u svoj dom bez davanja odgovarajuće hrane. Još jedno pravilo kineske kuhinje je rezanje zalogaja mesa i povrća tijekom pripreme hrane u kuhinji, a ne nožem za stolom što se ne smatra dobrim ponašanjem.
. U Kini se daje velika važnost prezentiranja te upotrebe boje, teksture i dekoracije jela. Što je najvažnije, kuhanje je postalo umjetnost, a ne zadatak koji se mora podnijeti, i svakako je bio ključan u promicanju filozofije "živi da bi jeo", a ne "jedi da bi živio".
Stoljećima kasnije, Kinezi su otkrili zdravstvena svojstva svih vrsta korijenja, bilja, gljiva i biljaka. Kineska kuhinja je naučila svijet da se nutritivna vrijednost povrća uništava prekomjernim kuhanjem (osobito kuhanjem), a osim toga otkrili su da stvari s odličnim okusom imaju i ljekovitu vrijednost.
Domaća kineska hrana izuzetno je zdrava, iako je pržena. To je zbog upotrebe višestruko nezasićenih ulja i isključenja mliječnih proizvoda. Osim toga, uključivanje životinjske masti je minimalno jer su dijelovi mesa mali.
