Kada se govori o drevnim civilizacijama, kako bi se ilustrirao raspon vremena često se govori kako su egipatske piramide bile drevne već i starim Grcima ili kako je Stonehenge (prema najstarijim datiranjima) građen u vrijeme dok su još zadnji mamuti hodali zemljom. Göbekli Tepe, monumentalni hram blizu tursko-sirijske granice toliko je star da i takve usporedbe gube smisao. Recimo, njegovi graditelji su nama davni kao što su njima bili zadnji neandertalci, no puno bolje od izlistavanja nepreglednog vremena, koliko je star govori to što jednostavno ne bi trebao postojati.
Trebalo je samo zagrebati površinu...
Na Trbušasto brdo ( kako bi glasio doslovni prijevod) 1963. stigli su arheolozi sa sveučilišta u Chicagu, no kamene ploče pripisali su tek napuštenom bizantinskom groblju. Ipak, sasvim slučajno za nalazište je čuo njemački arheolog Klaus Schmidt, koji je nekoliko godina radio na četrdesetak kilometara udaljenom neolitskom nalazištu Nevali Çoriju. Čim je došao na brežuljak, odmah je prepoznao da gleda nešto daleko starije .
Na njegovu inicijativu, Njemački arheološki institut je godinu dana kasnije, 1995., u suradnji s Arheološkim muzejem iz obližnjeg grada Sanlıurfe, započeo iskapanja. Uskoro su otkriveni prvi megaliti od kojih je nekoliko njih bilo tako blizu površine da su vidljiva oštećenja plugom. Kopajući dublje, otkrili su da se radi o stupovima koji tvore kružnu formaciju. Pravi šok uslijedio kada su počeli datirati ostatke. Bez pretjerivanja, može se reći da je Göbekli Tepe 'resetirao' arheologiju jednako kao teorija relativnosti fiziku .
Zidan u vrijeme kada Zemlja tek izašla iz ledenog doba
Glavno nalazište sastoji se od 200 stupova u obliku slova T, visokih otprilike tri metra i teških 20 tona, složenih u otprilike 20 krugova. Mnogi stupovi imaju ugravirane životinje, prvenstveno predatore poput orlova, lisica, vukova u zmije. Ništa od ovog ne bi bilo iznenađenje da su podignuti, recimo, u vrijeme egipatskih piramida ili Stonehengea, no Göbekli Tepe je sagrađen prije 12.000 godina. A i to datiranje je prilično konzervativno - daljnja iskapanja pokala su da je mjesto korišteno kao svetište već prije 14.000 godina, a nakon 2.000 godina podignuti su masivni monoliti.
Koliko je to davno? Pa, zaboravite na egipatske piramide, zaboravite na Stonehenge, grobne humke, prve civilizacije Plodnog polumjeseca u Mezopotamiji. Göbekli Tepe je barem tri puta stariji i zidan je u vrijeme kada Zemlja izlazi iz ledenog doba.
Oblikovanje divovskih stijena je najmanji problem
Upravo zato Göbekli Tepe obara sva konvencionalna gledišta na razvoj civilizacije. Prema svemu što znamo, u to vrijeme su ljudi tek gradili prve stalne nastambe, nisu poznavali čak niti pečenje gline. Ideja spomenika, i to monumentalnog, koji bi izgradilo lovačko-sakupljačko društvo jednostavno je nezamisliva.
Nije problem u oblikovanju divovskih komada stijena - vapnenac je bio dovoljno blizu i dovoljno je mekan da se mogao oblikovati kamenim oruđem, pa čak i drvom. Puno veći problem je to što ga je sagradilo društvo koje se uzdržava isključivo lovom i sakupljanjem plodova, a takav život ne daje dovoljno viška hrane kako bi ljudi mogli "gubiti vrijeme" na tegljenje divovskih stijena i rezbarenje simbola na njima.
Drugi problem je sociološki. Prije otkrića nalazišta, znanstvenici su vjerovali da ljudi tog vremena nisu imali kompleksan sustav simbola, društvenu hijerarhiju i podjelu rada – tri važne stavke za izgradnju 89-metarskog masivnog hrama. Službena, organizirana religija je posljedica sjedilačkog društva, odnosno pojavljuje se tek nakon što se čovjek nastanio i stvorio takve društvene odnose.
No uz Göbekli Tepe nisu pronađeni nikakvi tragovi obrađivanja zemlje niti skladištenja hrane, a njegov pronalazač kaže da je objašnjenje jednostavno- treba sjekiru okrenuti naopačke. Schmidt je smatrao da je Göbekli Tepe dokaz da je prvo nastala središnja religija koja je potom organizirala ljude u izgradnju monumentalnog spomenika u blizini stalnih izvora hrane i tek potom su se postupno počeli baviti poljoprivredom.
U svakom slučaju, ovo nalazište otvara mnogo više pitanje nego što nudi odgovora. Kako je nomadskom čovjeku iz mlađeg kamenog doba, netom što je Zemlja izašla iz ledenog doba, uspjelo organizirati radnu snagu? Zašto je sagrađen? Zašto je stariji od drugih sličnih struktura, i to tisućama godina?
Pitanja ima više nego odgovora. Dodatni kuriozitet je i zatrpavanje kružnih hramova te izgradnja novih. Način zakopavanja govori da se to nije dogodilo slučajno, nego namjerno i s velikom pažnjom. Arheolog Hartwig Haus¬dorf postavio je hipotezu da su graditelji željeli sačuvati hram za buduća pokoljenja. Zbog čega? Što su nam željeli prenijeti?
Interpretacije uloge kamenog nalazišta Göbekli Tepe upitne su i međusobno vrlo različite.
Toliko star da je i zvjezdano nebo bilo drugačije
S obzirom na kružnu strukturu lokaliteta i kamene markere koji podsjećaju na Stonehenge, neki autori pretpostavljaju da je uloga Göbekli Tepea bila praćenje zvijezda i nebeskih tijela. Tako talijanski astroarheolog Giulio Magli smatra da je to spomenik “rođenju” Siriusa, koji se nalazio ispod horizonta lokaliteta sve do 9300. godine p.n.e. kada se pojavio na vidljivom nebu.
Neki autori prioritet su dali zvijezdi Deneb (najsjajnija zvijezda zviježđa Labud), koja je, pretpostavlja se, bila nebeski orijentir u razdoblju od 9500. do 9000. g. p.n.e jer tada zvijezda Sjevernjača nije bila vidljiva.
Drugi autori idu korak dalje te smatraju kako uloga kamenih struktura nije samo praćenje neba, a uklesane figure životinja ne predstavljaju samo “opaženi životinjski vrt”, nego da svaki stup simbolizira značajne promjene na Zemlji. Tako su, analizirajući stup br. 43, poznat i kao “Strvinarov stup”, autori zaključili da sadrži mapu zvjezdanog neba, astronomske simbole i prikaz kometa. Reljefno prikazan krug na tom stupu znanstvenici su protumačili kao Sunce, a potom su određivali zodijakalnu epohu koja je definirana položajem Sunca unutar određenog horoskopskog znaka. Prikaz supa s istog kamena autori su protumačili kao zviježđe Strijelca su gledali kada se poklapaju te toče. Utvrđeno je da linija preklapanja pada na ljetni solsticij, otprilike 10 950 godina p.n.e.
Na odgovore bi mogli čekati i desetljećima, ako ne i stoljećima, obzirom na to da su rengenska snimanja terena otkrila kako smo u 20-ak godina tek zagrebli površinu i da je kompleks puno veći.
