Mihaela Noroc, fotografkinja rodom iz Bugarske, posljednje četiri godine provela je putujući svijetom i fotografirajući žene iz raznih zemalja, a portreti koje je napravila pokazuju koliko se standardi ljepote razlikuju u različitim dijelovima svijeta te zašto bismo tu različitost trebali slaviti. I fotke su joj stvarno fascinantne.
Tako je dosad fotografirala žene u više od 60 zemalja, od Afganistana do Islanda, piše Business Insider, a fotke redovito objavljuje na svom Instagram profilu The Atlas Of Beauty. Tako je, naime, nazvala ovaj svoj fascinantan projekt, a u rujnu ove godine planira objaviti knjigu odabranih fotografija koje je skupila na svojim putovanjima.
Mihaela je počela fotografirati kad joj je bilo 16 godina, a prvi modeli bile su joj njena mama i njena sestra. "Tako sam zavoljela fotografirati žene, u onako potpuno iskrenom i stvarnom okruženju", ispričala je.
Nakon što je 2013. otputovala u Etiopiju, odlučila je da se i profesionalno želi baviti fotografijom, unatoč tome što ju je jedan njen profesor na fakultetu prije toga potpuno obeshrabrio, zbog čega je počela sumnjati u vlastite sposobnosti.
Ovaj je projekt počeo u njenoj rodnoj Bugarskoj, a u početku se radilo o manjem projektu koji je financirala od vlastite ušteđevine. Htjela je maknuti fokus sa sukoba o kojima se najčešće priča u medijima te pokazati ljepotu u njenim najrazličitijim oblicima.
No, projekt nije dugo ostao malen, pa se tako ubrzo proširio diljem svijeta i svakodnevno sve više rastao. "Bila sam pod konstantnim pritiskom, ali znala sam da moram raditi više, da moram uhvatiti više različitosti i pronaći još više inspirativnih priča, kako bih mogla poslati poruku koju će ljudi zaista čuti", tvrdi.
Zahvaljujući donacijama koje su počele stizati sa svih strana, Mihaela se mogla u potpunosti posvetiti samo svom projektu, a dosad je fotografirala žene na svim kontinentima - osim Antarktike.
I, najdraže joj je, kaže, fotografirati prirodna lica, bez previše šminke, zato što smatra da "ukoliko smo izvana prirodni i autentični, naša će unutrašnjost biti vidljivija."
"Svojom kamerom pokušavam uhvatiti njihove oči, jer njihove će vam oči ispričati najzanimljivije priče", dodaje. No, osim žena, važno joj je da na fotografijama bude vidljiva i atmosfera, kao i okolina, iz kojih mnogo toga možemo iščitati.
"Ljepota nema granica, i ona nije određena kozmetičkim proizvodima, novcem, rasom ni socijalnim statusom, već time da ostanemo svoji", zaključuje Mihaela.
Na pitanje zašto fotografira samo žene, a nikad muškarce, Mihaela ima spreman odgovor - zato što se želi fokusirati na ono čime je i započela svoj projekt.
"Naravno da su i muškarci prekrasni, ali odlučila sam fotografirati žene zato što sam i sama žena, i bolje razumijem njihove borbe i snove, pa tako svakom njihovom fotografijom bolje upoznajem i samu sebe", objašnjava.
