Kada pomislite na pčelu, vjerojatno zamišljate žuto-crnog kukca koji marljivo proizvodi med u organiziranoj košnici. Ta slika, iako točna za medonosnu pčelu, zanemaruje nevjerojatnu raznolikost pčelinjeg svijeta. U prirodi zuji više od 20.000 vrsta pčela, od čega ih u Hrvatskoj obitava njih oko 725.

Većina njih su divlje pčele, a golema većina tih divljih pčela su samotarke – ne žive u rojevima i ne proizvode med za ljude. Ipak, njihova je uloga u ekosustavu i poljoprivredi toliko presudna da ih znanstvenici smatraju ključnima za otpornost našeg prehrambenog lanca.

Dok se javnost s pravom brine zbog kolapsa kolonija medonosnih pčela, populacija ovih pčela na globalnoj razini zapravo raste zahvaljujući pčelarima. Istinska egzistencijalna prijetnja nadvila se nad njihove divlje srodnike, čiji je pad puno slabije dokumentiran, ali potencijalno katastrofalniji.

Naime, oslanjanje isključivo na medonosne pčele za oprašivanje usjeva rizična je strategija, usporediva s ulaganjem cjelokupne mirovinske štednje u dionice jedne tvrtke.

Divlje pčele su učinkovitiji oprašivači

Istraživanja su pokazala da su divlje pčele često učinkovitiji oprašivači. Jedna solitarna pčela zidarica može obaviti posao čak 120 medonosnih pčela, a aktivna je i na nižim temperaturama, što je ključno za rano cvatuće voćke. Neke kulture, poput rajčica, borovnica i brusnica, zahtijevaju specifičnu "vibracijsku polenizaciju" koju bumbari izvode vibriranjem svojih letnih mišića na cvijetu – nešto što medonosne pčele ne mogu.

Studija iz 2013. godine, koja je obuhvatila 600 polja diljem svijeta, zaključila je da divlji kukci značajno povećavaju prinose čak i na poljima gdje su prisutne košnice medonosnih pčela. Ekonomska vrijednost njihova rada je golema; samo u SAD-u doprinos divljih pčela oprašivanju sedam ključnih usjeva procijenjen je na više od 1,5 milijardi dolara godišnje. One su polica osiguranja našeg prehrambenog sustava, stupajući na scenu kada medonosne pčele podbace zbog bolesti, lošeg vremena ili drugih faktora.

Glavne prijetnje divljim pčelama

Glavne prijetnje divljim pčelama su gubitak staništa, prekomjerna upotreba pesticida, klimatske promjene te, ironično, bolesti koje se šire s "uzgajanih" pčela. Konzervacijska biologinja Sheila Colla za magazin York University ističe kako je za neke vrste koje nestaju s velikih, pa i zaštićenih područja, glavni krivac vjerojatno bolest prenesena s komercijalno uzgajanih bumbara i medonosnih pčela.

"Ljudi misle da će postavljanjem košnice medonosnih pčela pomoći 'spasiti pčele', no time zapravo mogu povećati konkurenciju i unijeti bolesti koje ugrožavaju autohtone vrste", objašnjava Colla.

Problem je i moderna poljoprivreda. Goleme monokulture, poput polja kukuruza ili suncokreta, za divlju su pčelu prehrambena pustinja. Čak i bez pesticida, takvo okruženje ne nudi raznolikost cvijeća potrebnog za preživljavanje tijekom cijele sezone. Medonosne pčele tu opstaju jer ih pčelari sele i prihranjuju šećernim sirupom, no divlje pčele nemaju taj luksuz.

Kako zaštititi divlje pčele?

Dobra vijest je da rješenja postoje i mogu se primijeniti na svim razinama. Poljoprivrednici mogu integrirati trake s divljim cvijećem ili saditi živice od autohtonih cvjetnih grmova uz rubove svojih polja. Istraživanja koja provodi Xerces Society, neprofitna organizacija za zaštitu beskralježnjaka, pokazuju da takve intervencije ne samo da drastično povećavaju brojnost i raznolikost divljih oprašivača, već se poljoprivrednicima isplate kroz veće prinose u roku od nekoliko godina.

STOP NAPASTIMA /

Hrvatska pod najezdom smrdljivih martina: Uz mali oprez možete ih se jednostavno riješiti

Svaki pojedinac također može pomoći. Sadnja autohtonih, medonosnih biljaka koje cvjetaju od ranog proljeća do kasne jeseni osigurava kontinuirani izvor hrane. Posebno su važni rano cvatući grmovi i drveće, koji pružaju hranu maticama koje se bude iz hibernacije. Ostavljanje dijela vrta "neurednim" – s hrpom lišća, nepokošenom travom ili komadom golog tla – stvara prijeko potrebna mjesta za gniježđenje. Izgradnja "hotela za kukce" jednostavan je i učinkovit način pružanja doma pčelama samotarkama.

Ključno je i izbjegavanje pesticida. "Čak i ako ne ubiju pčelu izravno, pesticidi je mogu oslabiti i učiniti podložnijom bolestima i drugim stresorima", upozoravaju stručnjaci.

ZA NET.HR /

Iskusni pčelar: 'Ovako ćete prepoznati pravi med, jednostavno je'

Iako se divlje pčele ne uzgajaju za med, moguće je poticati njihovo razmnožavanje u svrhu oprašivanja. Vrste poput pčela zidarica (rod Osmia) rado se gnijezde u pripremljenim nastambama od trske ili izbušenog drveta. U Hrvatskoj se time uspješno bavi inženjer Josip Popčević, koji postavlja nastambe za solitarne pčele u voćnjake i tako osigurava prirodno i iznimno učinkovito oprašivanje.

Zaštita ovih tihih radnika nije samo ekološki imperativ, već i pitanje naše prehrambene sigurnosti. Prepoznavanjem njihove vrijednosti i poduzimanjem, makar i malih, koraka za njihovu zaštitu, ulažemo u otporniju i zdraviju budućnost za sve nas.

'Divlje pčele' gledatelje će uvući u svoj dramatični svijet uskoro – samo na RTL-u i platformi Voyo!

POGLEDAJTE GALERIJU

VRIJEDI GA POSJETITI /

Grad s tisuću prozora: Biser Balkana kroz povijest je mijenjao imena, ali je zadržao šarm

POGLEDAJTE VIDEO: Nutricionistica razotkriva ključne mitove o prehrani: 'Ovo su dvije najveće zablude koje sam čula'