"Muž i ja kupili smo našu prvu kuću i trebali smo se useliti sutradan. Moji rođaci, roditelji i čitava obitelj pomagala je kod useljenja. Majka je odmah iskomentirala sobu pored kuhinje, koja je trebala biti velika ostava: 'Ova soba bi bila odlična dječja soba'.
Nisam spremna na žrtvu
'Mama, nisam zainteresirana za djecu trenutno. Život mi je i bez djece u blagom kaosu', uzvratila sam joj. Imam 26 godina i imam puno važnijih stvari u život. Na primjer, odslušati tečaj o modernoj umjetnosti, otići u Kinu, provesti noć u staklenom igluu ili gledati polarnu svjetlost.
Djeca nisu na listi mojih prioriteta. Zapravo ne znam želim li ih uopće. Većina mojih prijateljica već ima djecu i iscrpljene su jer ne spavaju, nemaju vremena za izlaske ni za sebe. Nisam bila spremna žrtvovati svoje vrijeme za odgoj djeteta.
Muž želi proširiti obitelj
Moj muž ima drugačiji pogled na odgoj djeteta. On je usvojen, a u dobi od pet godina izgubio je svoju majku. Godinu dana kasnije njegov tadašnji otac oženio se za udovicu koja je imala sedmero djece i svi su se doselili kod mog muža. Ove promjene teško su mu pale.
Osjećao se kao dječak koji je prošao kroz dva posvojenja. Osjećao se odbačeno većinu svog djetinjstva. Kada je bio u pubertetu i ova se obitelj raspala. Tata je ponovno upoznao drugu ženu i oženio se. Cijelo je vrijeme osjećao nedostatak ljubavi od svog oca i rekao je da će jednog dana svojoj djeci svakodnevno pokazivati koliko ih voli i poštuje.
Znala sam da je mojem mužu obitelj važna, ali nisam pomišljala na djecu. Mislim da nisam za djecu, nikada nisam imala dodira s njima i sama pomisao da sam odgovorna za drugo živo biće mi je vrlo užasavajuća. Odlučila sam odgađati majčinstvo koliko god sam mogla.
Ipak sam pristala
Nakon dvije godine braka muž je bio spreman na proširenje obitelji. Počela sam propitkivati svoju odluku i razmišljati o životu s djecom. Znala sam da će biti odličan otac i htjela sam mu udovoljiti. Pristala sam na dijete. Upravo ovo je najbolja odluka koju sam ikada donijela.
Stiglo je naše prvo dijete. Nije bilo lagano naravno, ali nešto sam naučila. Prije svega moram slušati sebe i svoju intuiciju. Muž mi je uvijek bio najveća podrška. Bili smo skroz usklađeni. Sve smo zajedno dogovorili, od kupovine namirnica do odabiru pedijatra. Dok sam ga gledala kako se odlično brine za naše dijete zavoljela sam ga još više, a mi smo se još više zbližili. Naučio me kako je normalno griješiti i učiti na greškama. Iako sam na početku bila protiv djece, sve se promijenilo. Osjetila sam ljubav prema tom malom biću za koju sam mislila da ne posjedujem. Znala sam da mi život više nikada neće biti isti i bila sam sretna radi toga.
Željela sam još djece i odlučili smo se na još troje. Pružili smo im ljubav, sigurnost i zaštitu, a oni su nas zauzvrat učinili boljim ljudima i pružili su nam nezaboravne trenutke sreće. Zajedno smo velika sretna obitelj. Baš onakva kakvu je moj muž uvijek želio."
Izvor: Hello Giggles