"Alaina je u ožujku 2012. napunila 18 godina, bila je brucošica na fakultetu, a tad su bili proljetni praznici. Na vikend je otišla u posjet prijateljici, koja je studirala na jednom prestižnom američkom sveučilištu te joj je spakirala njenu omiljenu haljinu: halter haljinu u duginim bojama, koju joj je ona pomogla dizajnirati.

Sljedeću je večer Alainina prijateljica priredila zabavu u domu. Ostale djevojke došle su malo ranije, kako bi se spremile i našminkale - i sve su bile ti neki 'nerdy' tipovi... Ubrzo su se tu našli sokovi i alkohol, za razne kombinacije, ali Alaina je uzela samo sok; te joj se večeri baš i nije svidjela ideja konzumiranja alkohola.

Zabava se ubrzo proširila i u druge studentske sobe u domu, a Alaina je osjetila kako joj postaje nevjerojatno mutno pred očima. Do 22 sata potpuno je izgubila sposobnost slaganja suvislih rečenica, a misli su joj počele blijediti, zajedno s mogućnošću kontrole nad vlastitim tijelom. Do ponoći ju je, sjeća se, netko otpratio u praznu sobu na kraju hodnika. A ondje je, drogirana i gotovo potpuno bez svijesti, bila silovana.

'Pokušala sam nekako potisnuti sve što se dogodilo'

"Pokušala sam to potisnuti", govori sada o svom sjećanju koje ju je proganjalo kad je sljedeći dan odlazila kući. "Pretvarala sam se da je sve bio samo san."

Dugih pet mjeseci nikome nije spominjala ništa vezano uz to što joj se dogodilo, pokušavajući se koncentrirati na obveze koje je imala na fakultetu, unatoč tome što su je neprestano proganjale noćne more. Ali nakon što su o toj večeri počele kružiti razne glasine - i nakon što je saznala da postoji čak i video tog odvratnog događaja - prekipjelo joj je. Pronašla je broj sigurnosne službe fakulteta, duboko udahnula i nazvala ih.

Gospodinu koji joj se javio objasnila je da je bila seksualno napastovana od strane jedne njihove studentice - rekla je da ju je drogirala, gušila te silom i nasilno ulazila u nju prstima, dok je ona padala u nesvijest svakih nekoliko minuta. To se dogodilo prije pet mjeseci.

"Zapravo, taj gospodin tada još nije znao da se radi o ženi, ali se nije niti potrudio upitati me radi li se o muškarcu ili ženi, vjerojatno je pretpostavljao da je muškarac, sve dok mu nisam dala ime", prisjeća se. "Žensko ime."

Muškarce se percipira kao silovatelje, a žene kao žrtve. Kad je žrtva žena, ali i silovatelj žena - tu nastaje problem

Seksualni napadi obično se percipiraju kao nešto što muškarci vrše na ženama. Isključivo. A zahvaljujući (djelomično) određenim ženskim pokretima 1980-ih i sve većoj osvještenosti društva o problemu silovanja - silovanje se još više počelo povezivati s isključivo heteroseksualnom kulturom. No, postoji scenarij koji, iako je možda rjeđi, nije ništa manje štetan za žrtvu; a to je silovanje između žena...

Stephanie Trilling iz Boston Area Rape Crisis organizacije tvrdi kako je za njene klijentice, koje su u nekom trenutku svog života doživjele silovanje, prvi problem taj što druge moraju uvjeriti u to da se i u njihovom slučaju radi o - SILOVANJU. S obzirom na to da se takav scenarij, u kojem jedna žena siluje drugu ženu, rijetko prikazuje u medijima ili ga se na bilo koji način portretira, "može biti prilično izazovno njihova iskustva identificirati kao nasilan čin", tvrdi. "Malo ljudi zaista vjeruje da je žena sposobna biti na bilo koji način nasilna prema drugoj osobi."

Sve djevojke koje su proživjele takav napad stoga ostaju zarobljene u začaranom krugu koji delegitimizira njihovo iskustvo; prvo time što podcjenjuju sam čin i smatraju da do njega uopće ne može ni doći, a zatim time što ga ne procjenjuju osobito štetnim, jednom kad se dokaže da je do njega zaista došlo. Na samom kraju tu je još i nedostatak analiziranja podataka i nedostatno osvješćivanje javnosti o ovom problemu.

Ovakvi se napadi ne događaju samo na fakultetima i kampusima - mnoge žene doživljavaju ovakve napade i silovanja i unutar veza u kojima jesu, od strane vlastitih partnerica. Ali one nemaju jednaku količinu zaštite kao ljudi u heteroseksualnim vezama. U mnogim državama ovakvo što nije ni definirano.

Sarah (32)

Sarah i njena djevojka već su otprilike godinu dana bile u vezi na daljinu - Sarah je živjela u Kaliforniji, a njena partnerica u Sjevernoj Karolini - kad su odlučile da bi mogle preseliti u zajednički stan. Njena je partnerica bila "vrlo draga i brižna te puna ljubavi", prije nego su počele živjeti zajedno, priča Sarah. Ali, kad su zadnju kutiju unijele u njen stan u Oaklandu, Sarah je na teži način naučila da njena djevojka pati od bipolarnog poremećaja i ima vrlo žestoku narav. Postala je veoma zahtjevna i fizički agresivna kad se Sarah oko nečega ne bi složila s njom, a pogotovo kad je bila riječ o novcu. Njihova je veza počela ličiti na rollercoaster, s ekstremnim usponima i padovima.

"U početku, seks je bio dobar", priča Sarah. "Ali ona je uvijek htjela više nego što sam joj ja mogla dati. Jedan je dan došla kući s vibratorom na remenu; ako je volim, rekla mi je, dopustit ću joj da ga koristi." Sarah nije bila zainteresirana. "To je bilo nešto što mi se nije svidjelo i što nisam htjela isprobavati", priča. Mjesecima je odbijala, dok ju je cijelo to vrijeme njena partnerica agresivno nagovarala, sve do jedne noći, kad ju je partnerica napala i silovala tim vibratorom. "Iako sam cijelo vrijeme plakala, nije htjela stati", prisjeća se Sarah.

Sarah je te večeri otišla iz stana i plakala u automobilu. Kao dijete, njen ju je ujak neprestano seksualno zlostavljao - i ovaj joj se napad činio jednako strašnim. Ali i dalje nije bila sigurna može li to nazvati silovanjem. "Mislila sam da, zato što smo bile u vezi, ona ima pravo na seks sa mnom kad god poželi", objašnjava.

A sljedećih ju je šest mjeseci partnerica nastavila silovati. S vremenom je Sarah skupila snage i otišla od nje, a to se dogodilo nakon što je partnerica od nje zatražila da je, uza sve, i financijski uzdržava. Kad joj je Sarah rekla da zaista nije u mogućnosti, prijetila joj je da će je udariti. Izletjela je iz stana, a njena ju je partnerica slijedila, sve dok Sarah nije uspjela pobjeći autom.

No, svoju je slobodu Sarah skupo platila: Morala je financirati preseljenje partnerice nazad u Sjevernu Karolinu. "Morala sam posuditi novac kako bih je mogla isplatiti i preseliti." Nikad nije prijavila napade, niti je sa svojom bivšom partnericom pričala od prekida.

No, Sarah nije iznimka. "Mnogi naši klijenti u istospolnim vezama boje se prijaviti ono što im se događa", objašnava Caitlin Kauffman iz organizacije Bay Area Women Against Rape (BAWAR) - gdje je Sarah s vremenom otišla na savjetovanje. Posljedice priznanja da su seksualno napastovani za svaku su žrtvu izrazito teške, no za homoseksualne žene, koje već ionako žive i kreću se u manjim skupinama ljudi, rizici i posljedice su još kompleksniji.

"Grupe prijatelja postaju podijeljene i žrtve se boje da će izgubiti i ono malo podrške koju imaju", objašnjava Kauffman. "A to može biti još kompliciranije za one koji žive u malim sredinama i gdje ljudi baš nisu skloni LGBTQ osobama."

Ella (25)

Prošlo je nekoliko tjedana prije nego je Ella svojim prijateljima priznala da je silovana. I dok nisu bili skroz protiv nje, s druge su strane opet promišljali je li to uopće moguće. "Često se najviše iznenade kad im kažem da me silovala žena."

2015. godine Ella je otišla na ručak s djevojkom koju je upoznala u restoranu, blizu njenog stana u Berkeleyju. Nakon ručka, a s obzirom na to da su bile blizu Ellina stana, pozvala ju je k sebi. Ali, nakon što su se seksale (na što su i jedna i druga pristale), djevojka je odbijala otići.

"Bila sam budna cijelu noć i nekako pretpostavljala da će ujutro otići", prisjeća se, i dalje prestravljena. "No, nije otišla. Nije razumijela što znači riječ 'ne'." A zatim ju je seksualno napastovala, istuširala se i napokon otišla na posao u onaj restoran gdje su se upoznale...

Ni Ella nikad nije prijavila napad te se otad oslonila isključivo na sebe i na svoje prijatelje - nikako na policiju - kako bi se osjećala što sigurnije. Ignorirala je poruke koje joj je njena napadačica uporno slala, jer je inzistirala da želi "popraviti stvari." A zatim joj se počela pojavljivati pred stanom, potpuno nenajavljeno.

"Jednom me prijatelj dovezao kući nakon ručka, a ona je bila ondje i vidjela me prije nego sam ja nju uspjela skužiti", sjeća se Ella. "Prestravila sam se." Ella je otrčala u svoj stan i zaključala se, a njena ju je napadačica cijelo to vrijeme dozivala. Njen prijatelj, koji ju je dovezao kući, odmah ju je nazvao i pitao je li sve u redu, čak je predložio da ostane kod nje dok ne budu sigurni da je njena napadačica napustila zgradu. Što je, s vremenom, i učinila...

Kad je Alaina otkrila da ju je silovala žena, stav prema njenom slučaju odmah se promijenio

Kad je Alaina otkrila ime svoje silovateljice upravitelju kampusa, još 2012. godine, ton razgovora smjesta se promijenio. "Kao da moj problem više nisu shvaćali ozbiljno kad su shvatili da se radi o ženi, a zatim su me počeli ispitivati pitanja koja nisu imala nikakve veze s napadom na mene, poput onih o mojoj seksualnosti. Rekli su mi da, ako želim nastaviti s procedurom, to mora ostati problem unutar kampusa te se ne može puno toga učiniti jer ja čak nisam ni njihova studentica. Također, na sudu će biti moja riječ protiv njene, plus - u mom krvotoku više ne postoje dokazi da me ikad drogirala."

Rekli su joj da im pošalje poruke koje je razmjenjivala sa svojom napadačicom, ali nakon toga, nisu napravili apsolutno ništa. Alaina, koja danas ima 24 godine, nikada nije podigla tužbu protiv svoje napadačice niti je s njom imala bilo kakav kontakt, još od 2012.

(Gotovo) iznimka iz 2005.

Ipak, postoje i iznimke. Tako su 2005. godine dvije mlade žene optužene za napad i seksualno zlostavljanja 20-godišnje studentice sa Smith College-a u Northamptonu. Pomoćna sutkinja Susan J. Loehn tvrdi: "Oko tog se slučaja digla velika medijska prašina, što je žrtvi veoma teško palo. Smith College je maleni fakultet. Ljudi znaju sve koji su uključeni u ovaj zločin. A na njenom su kućnom pragu neprestano bile kamere..." Zbog svega je žrtva na kraju odlučila povući tužbu, tako da je i to bio još jedan slučaj koji je 'umro' prije nego je išla odlučeno... A danas, desetljeće i nekoliko godina kasnije, o ovom se problemu počinje češće pričati. I trebalo bi se nastaviti pričati još češće i još glasnije.

Lisa Langenderfer-Magruder, koautorica nedavno provedene studije koja se bavila intimnim nasiljem u LGBTQ vezama, tvrdi kako je jezik, za početak, vrlo dobar alat kojim bismo mogli promijeniti način razmišljanja o istospolnom zlostavljanju. Umjesto da se 'NJEGA' uvijek predstavlja kao napadača, a 'NJU' kao žrtvu, trebali bismo educirati ljude da slučajevi nisu uvijek identični i da zlostavljanja postoje i u vezama u kojima nema 'NJEGA' ili u kojima nema 'NJE'.

'Trebali bismo promijeniti jezik komunikacije o ovom problemu, za početak'

Prošle su četiri godine otkad je Alaina silovana, ali i dalje ne planira podići tužbu protiv svoje napadačice. Umjesto toga, s ovim se groznim događajem, tvrdi, odlučila izboriti na drugačije načine: Promijenila je ime, preselila u drugi grad gdje danas radi kao uspješna freelance spisateljica, a često piše upravo o seksualnim napadima unutar LGBTQ zajednice.

"Sebe smatram glasom onih koji su proživjeli slične strahote", priča, educirajući u isto vrijeme osobu po osobu. Bila ona hetero ili homoseksualnog opredjeljenja."

Izvor: Marie Claire