"Pune dvije godine moj se svijet vrtio oko frajera koji me čak nije htio ni pogledati ako su slučajno u blizini bili njegovi prijatelji. Znam da ovo zvuči grozno, ali s obzirom na to da sam plus size djevojka i oduvijek sam negdje između konfekcijskih brojeva 44 i 46, bila sam sretna što se netko uopće htio nazvati mojim 'dečkom'.
Tima* sam prvi put vidjela prvog dana srednje škole i pomislila sam da je nekako sladak. Ali i jako izvan moje lige. Kasnije tog tjedna sam na Facebooku dobila njegovu poruku, pitao me nešto vezano uz zadatak koji smo dobili za domaću zadaću iz matematike. Nisam ga riješila, ali me svejedno nazvao nakon poruke. Razgovarali smo o filmovima koje smo gledali i igrici Call of Duty. Bilo je nekako jednostavno razgovarati s njim - kao da se oduvijek poznajemo. Ubrzo smo se tako čuli svake večeri i satima razgovarali na telefon, a zatim smo počeli sve više i više vremena provoditi jedno kod drugoga. No, u školi nikad nismo razgovarali. Pomislila sam, možda mu se sviđam, ali ne želi da mu se svi drugi miješaju u privatan život. Prošla su otprilike tri mjeseca, a onda mi je jedne večeri, taman kad sam se spremala poklopiti slušalicu, nekako nervozno rekao "Volim te." Srce mi je udaralo nevjerojatno ubrzano - imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo. A kad sam mu uzvratila isti odgovor, to mi se činilo kao najprirodnija stvar na svijetu. I nije mi smetalo što smo se družili samo u privatnosti. Voljeli smo se, a to je bilo važnije od bilo čega drugoga.
Ti sati nakon škole, kad bih mu držala glavu na grudima, a on bi me obgrlio rukom, bili su sve... Na dane kad bih se osjećala dobro u vlastitom tijelu on bi mi znao reći: 'Bilo tko tko ne može vidjeti koliko si lijepa, sigurno je slijep.' Sve je blagdane provodio u mojoj kući i čak mi je izjavio ljubav pred mojim roditeljima...
Nitko u školi nije znao za nas, a onda sam čula da uokolo o meni govori ružne stvari
No, i dalje nitko u školi nije znao za nas. Ja sam Tima spomenula nekim svojim prijateljicama, pa su se ljudi počeli pitati jesmo li nas dvoje zajedno. I tada sam prvi put saznala da uokolo govori ružne stvari o meni - govorio je da sam debela i da nismo čak ni frendovi. Sve je negirao kad bih ga pitala - i zaista sam se trudila vjerovati mu - ali i dalje nikome u javnosti nije htio priznati da smo zajedno. Boljelo me, ali kad ti cijeli život ni jedan jedini muškarac nije pokazao da mu se imalo sviđaš, lako se ovako uhvatiti za nekoga, čak i ako se zbog tog 'nekoga' ne osjećaš dobro u vlastitoj koži...
Kad god bih ga pitala možemo li drugima priznati da smo momak i djevojka, on bi promijenio temu; a onda je počeo neprestano govoriti o toj nekoj drugoj djevojci koja mu je bila 'nevjerojatno kul'. Sad kad se osvrnem na to, prilično sam sigurna da mu se sviđala, ali tada sam samu sebe uvjeravala da Tim voli samo mene. Pa ipak mi je to govorio svake večeri. Što god da se događa s tom drugom djevojkom ne može biti toliko ozbiljno...
Njegova mi je mama rekla da ima upalu oka i da ipak ne može sa mnom na ples. Kasnije sam saznala da to, naravno, nije istina
U drugom je razredu pristao otići sa mnom na godišnji ples. Napokon je pristao pojaviti se sa mnom u javnosti! Kupila sam novu haljinu i provela dane planirajući kakvu ću frizuru napraviti. No, nekoliko sati prije samog plesa, nazvala me njegova mama i rekla da je dobio gadnu infekciju oka i da ipak ne može ići. Bila sam shrvana, ali sam zamolila svog bratića da ipak ode na ples sa mnom - jer, bilo bi šteta potratiti tako lijepu haljinu. Nadala sam se da je Tim u redu, sve dok nisam vidjela fotografiju njega s prijateljima. Bili su vani. I ne, nije se radilo ni o kakvoj infekciji oka, već o tome da je on bio kukavica. A onda, kad sam se prisjetila svih tračeva koje sam čula o tome kakve ružne komentare govori o meni, sve mi je imalo smisla. Bilo ga je sram da ga bilo tko vidi sa mnom. Možda je mislio da će ga prijatelji osuđivati jer je u vezi s plus size djevojkom. S djevojkom moje građe... Nisam imala pojma što je on u tom trenutku mislio - ali sam znala i bila sigurna da ja zaslužujem bolje.
Kako bi nekoga mogao zavoljeti, moraš tu osobu prihvatiti onakvom kakva ona jest - izvana i iznutra
Reći mu da se više ne želim viđati s njim bilo je izuzetno teško. Nakon toga se naljutio i rekao mi da me ionako nikad nije volio. Sve je bilo užasno čudno i zbunjujuće, ali mi je pomoglo da vidim pravu istinu: Toliko sam vremena potrošila na nekoga kome nikad zapravo nije bilo istinski stalo do mene...
Nadam se da će na fakultetu situacija biti drugačija. I da ondje postoje bolji, samopouzdaniji muškarci koji bi bili sretni da ih drugi vide sa mnom i koji znaju da ljepota ne poznaje veličinu. A kako bi nekoga mogao zaista zavoljeti, prije toga moraš prihvatiti sve što ta osoba jest - i izvana i iznutra. A sad kad to znam, nikad više nikome neću dopustiti da me skriva od svijeta", napisala je za Marie Claire.
