Čini li se i vama da se sve manje ljudi oko nas odlučuje za brak? Opći dojam govori da se mnogima više baš nimalo ne žuri stati ispred oltara ili matičara, a u prilog tome idu i službene brojke.
Tako i Državni zavod za statistiku u članku iz veljače 2020. godine piše sljedeće: "Ma koliko god taj događaj bio poseban te se pamti cijeli život, na njega se u posljednjih deset godina odlučuje sve manje parova."
Naime, u 2009. godine sklopljena su 22,382 braka, dok je u 2018. sklopljen 19,921 brak. To je još uvijek nešto više od rekordne 2013. godine, kad je sklopljeno najmanje brakova u prethodnom desetljeću, točnije 19,169 brakova.
Naravno, unatrag 18 mjeseci je i pandemija bolesti COVID-19 uvelike utjecala na održavanje svadbenih svečanosti.
"Promatrajući razdoblje otkad je službeno proglašena epidemija bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj, broj sklopljenih brakova od ožujka 2020. do lipnja 2021. manji je za 22,1% u odnosu na petogodišnji prosjek za isto razdoblje, odnosno sklopljeno je 6,015 brakova manje", navodi Državni zavod za statistiku.
13. "Tresla sam se i kapljice znoja su mi se klizile posvuda, čak i s nogu, neposredno prije nego što sam rekla: 'Da'." "Također je bilo zanimljivo kada nam je službenik dao da ponovimo zavjete, 'I vjernost', a on je rekao: 'Nevjera'. Ispostavilo se da je cijelo vrijeme varao!" 14. "Kad smo u sudnici ispunjavali vjenčani list, sjećam se da sam pomislio: 'Huh, to je tvoje srednje ime'."
Je li to postao trend?
A zašto bi tomu moglo biti tako, zaintrigiralo je i hrvatske korisnike društvene mreže Reddit, odnosno zajednicu /r/Croatia, koja okuplja više od 125 tisuća članova. Tako je u nedjelju jedan od njih upitao sljedeće:
"Jeste li oko sebe primijetili da se muškarci i žene sve manje žene/udaju? Znam dosta cura od 25+ godina koje dobro izgledaju, imaju relativno dovoljno novca, ali ne pomišljaju na brak. Je li to inače trend u zadnjih nekoliko godina i koji su razlozi?"
Prvi odgovor na to pitanje dala je spomenuta službena statistika, a u nastavku prenosimo najzanimljivija razmišljanja i iskustva korisnika Reddita što bi mogao biti uzrok sve manje sklopljenih brakova u Hrvatskoj.
Tko bio svima ugodio
"S curom sam devet godina, više puta smo razmišljali da to odradimo, no kozmički s*ebana rodbina i njihovi ekstraterestrijalni običaji su jednostavno previše stresa za nešto što bi trebalo biti lijepo i ugodno."
"Spadamo u onu generaciju koja se pripitomila na grad, pa smo automatski čudaci, proleteri i boljševici jer 'ne želimo' običaje koji se uzimaju zdravo za gotovo. Jednom sam bio samo spomenuo da bismo htjeli nešto jednostavno, bez pompe i četiri popa na vjenčanju, a baka je doslovno briznula u plač jer ona doslovno dvadeset godina ide na te liturgijske grupe, pa je već problem bio oko fizičkog mjesta vjenčanja. Djed se uvrijedio jer ne bi bilo harmonikaša i naše 'tradicijske' glazbe itd. itd. Plus rodbina mi je podijeljena po svim mogućim linijama, partizani-ustaše, HDZ-SDP, Dinamo-Hajduk, turske sapunice-domaće emisije, BMW-Mercedes. Svi se vole i svi su super tako dugo dok se ne dohvate alkohola, a kad se to neminovno dogodi, pretvaraju se u podivljale čivave, pa je potencijalni razmještaj sjedenja umotvorina koja graniči s nemogućim. To je s moje strane. E, sad, dio familije od cure mi je pravoslavne vjere (neću ni pisati scenarije), dakle imamo materijala i za 'Pad Jugoslavije 2.0'. Na kraju smo zaključili da je najbolji način da ih sve ujedinimo tako da ih sve uvrijedimo u zajedničkoj dodirnoj točki ala 'kašse ženit/udat'?'. Još čekaju odgovor."
"Ja se nisam htjela udati, ali nakon dvije godine zajedničkog života shvatila sam da njegova strana naš odnos neće nikada priznati i da im je brak svetinja, pa sam popustila jer se volimo i jer smo već živjeli zajedno. Da nije bilo toga, ne bih se udala jer mi taj papir ništa ne znači, sutra da nam ne ide, poderi i nastavi dalje. 99 posto ljudi u brakovima oko mene su bili smrtno nesretni i nisam si to željela, a dodatno sam oprezna jer su moji razvedeni. Nisam ni religiozna, pa mi ni s te strane ništa ne znači. Ljudi se danas slobodno seksaju, žive skupa. I kad imaš već sve to, ne treba ti papir ni teferič za 200 ljudi od kojih 180 ne podnosiš. Isto tako, ljudima je čudno što nismo začeli blizance prve bračne noći i što odlažemo imanje djece već par godina. Meni je neodgovorno imati djecu bez određene ušteđevine i materijalne i mentalne stabilnosti. Ova generacija jednostavno razmišlja drukčije i po meni odgovornije od starijih."
Papir više ništa ne znači
"Žene više ne ovise o muškarcu da ih prehranjuje. Ljudi sve kasnije dobivaju stabilno zaposlenje, pa niti nemaju neke temelje za stabilan život. A i pametni su, prvo žele partnera upoznati kroz zajednički život, a tek onda potpisati papire. A ne brak u dvadesetoj pa saznaš da niste kompatibilni ni po čemu."
"Stvar je toga da ljudi danas, ako žele naći nekog 'idealnog', imaju veću mogućnost upoznavanja novih ljudi, tako da se ne moraju ženiti na prvu na koju nalete. Isto tako, imaju realno veće mogućnosti ostvarivanja svojih karijernih ambicija, pa na prvo mjesto stavljaju karijeru, a tek onda brak."
"Cura i ja ćemo uskoro u tridesete, financijski smo u odličnom stanju i karijere nam super napreduju. Ne planiramo se vjenčati jer nemamo potrebu mijenjati nešto ako nam ništa ne fali. Ako se i oženimo, to će biti čisto iz pravno-tehničkih razloga."
