Postoji nešto posebno, značajno i oslobađajuće u ove dvije riječi... "Ispričavam se."
Premalo se ispričavamo. Uvijek nađemo neki razlog zašto to nećemo učiniti, čini se da više ni ne znamo kako. Naravno, nije uopće lako suočiti se, priznati grešku i ispričati se. Treba progutati ponos, priznati za početak samima sebi da nismo bili u pravu, a zatim to reći drugoj osobi.
Kada smo bili djeca, roditelji i učitelji su nas tjerali da se ispričamo, pa je bilo lakše. Morali smo. Koliko god nevoljko to učinili, poslije nam je bilo lakše. A sada nas nema tko prisiliti...
Katkad vam sigurno dođe da od nekoga tko vas je povrijedio zahtijevate ispriku, ali ne funkcionira to tako. Čovjek bi sam trebao osjetiti potrebu da se ispriča, to nisu samo prazne riječi.
I onda čekate. Čekate poziv, poruku, e-mail, pismo... Bilo što.
Dok čekate, razmislite dugujete li vi kome ispriku. Isprika podrazumijeva razgovor o problemu, a komunikacija je ključ. Ako se ne ispričate, problem postaje još veći, guši vas krivnja, a druga osoba je povrijeđena. Isprika će vas osloboditi, skinuti vam teret s ramena, kao i osobi koju ste povrijedili, piše Elite daily.
Hajde, što čekate? Uzmite taj mobitel, telefon, računalo i recite ili napišite jednostavno: "Ispričavam se."
