"Moj dečko, Andy, i ja, po prvi smo puta posjetili moju nećakinju i njenog supruga. Moja je nećakinja mislila na sve, od toga da svatko od nas ima svoje ručnike i higijenske potrepštine u njenoj dobro opremljenoj gostinjskoj sobi, pa do toga da za doručak dobijemo onaj jogurt koji najviše volimo.
Ali stvari su postale pomalo neugodne kad nas je dovela do sobe u kojoj bismo trebali odsjesti i kad smo shvatili da je u sobi samo jedan krevet. To za većinu parova ne bi bio nikakav problem, ali za mene i Andyja jest.
Kad smo Andy i ja prisiljeni spavati u istom krevetu, ja se obično uopće ne naspavam, ili se pak prebacim na improvizirani krevet na podu koji izgradim od jastuka i deka koje nađem u ormarima, kao da gradim onaj dječji šator.
Čak mi se i spavanje u kadi sviđa više od spavanja s nekim u istom krevetu
Nije savršeno, ali čak mi se i spavanje u kadi sviđa više od spavanja pored neke druge osobe. Mogu do jutra brojati ovce, ali ako mi nije udobno, onda ne mogu učiniti apsolutno ništa da se dobro naspavam. Stvar je jednostavno u tome da ne mogu spavati s drugima u istom krevetu. I zbog toga ne spavam u istom krevetu niti sa svojim dečkom.
A dobro se naspavati preko noć trebala bi biti misija broj jedan za svakoga, pa čak i ako to znači 'kršiti' norme. Kad sam objašnjavala ljudima zašto nam trebaju dva kreveta, vidjela sam da im je teško shvatiti zašto - kao da je spavanje u odvojenim krevetima najveći mogući zločin.
Ne pokušavam biti sebična, samo ne mogu podnijeti pomisao da sam u istom krevetu s nekim. Volim kad se mogu slobodno micati po cijelom madracu i volim sama sebi prilagoditi toplinu ili hladnoću kreveta. Plus, ne želim brinuti o zvukovima i pokretima koje bih mogla proizvesti, a koji će jednoga od nas, ili oboje, držati budnima.
Kad sam bila dijete i kad bih prespavala kod drugih, nije mi bio problem dijeliti krevet. Ali kako nisam odrastala s braćom, to nikad nije bila konzistentna pojava. Tako da sam od malih nogu razvila preferenciju spavanja bez drugih u krevetu.
Razumijem užitak, ali ipak ne...
Razumijem užitak koji vam pruža spavanje s drugom osobom, pogotovo po zimi (jer, tko ne voli ući u krevet koji je već topao i maziti se i grliti sa svojom ljubav)? Ali istu toplinu mogu dobiti i ako stavim jastučiće za zagrijavanje nekoliko minuta prije nego što idem spavati, pa tako izbjegnem doticaj s nečijim hladnim stopalima.
Živim s Andyjem više od deset godina i on ima svoju, a ja svoju sobu. Kad smo tek uselili zajedno, pokušali smo dijeliti krevet zato što sam znala što on očekuje, ali jednostavno nisam mogla.
I dok većina parova uživa u spavanju u zajedničkom krevetu, tvrdeći da to pridonosi njihovoj intimnosti i bliskosti, ja se osjećam stisnuto i neudobno kao da sam umotana u vreću za spavanje te se još nalazim ispod nekoliko deka i popluna.
Svatko ima svoje rituale koji mu pomažu da se dobro naspava: maske za spavanje, čepiće za uši, otvorene prozore, pravilna sobna temperatura. Za Andyja je to upaljen televizor, dok je meni potrebna potpuna tišina.
Pokušali smo spavati zajedno, ali nije išlo
Kad smo tek prohodali, pokušali smo nekoliko noći spavati u istom krevetu, no onda smo odlučili da je spavanje u odvojenim aranžmanima ipak bolje za oboje. I dok je Andyju u početku nedostajalo spavati sa mnom, s vremenom se naviknuo spavati sam i obožava slobodu i mogućnost da utone u san uz zvuke Igre prijestolja ili Sopranosa.
A sada, kad god Andy i ja odsjedamo u hotelu, uvijek uzimamo dva odvojena kreveta, i ne zaboravljamo čepiće za uši zbog Andyjeva gromoglasnog hrkanja.
Moji su roditelji spavali u odvojenim sobama godinama prije nego su se rastali, pa mi to nije bilo toliko čudno. I tu sam možda naučila na takav aranžman spavanja. Možda je želja za spavanjem bez drugih ljudi nasljedna - ili sam ja samo, eto, duhovita.
Ljudi misle da je spavanje u istoj sobi jedini način da parovi budu intimni, ali mi se ne ograničavamo na strast samo kad idemo spavati.
Ovako nam najbolje odgovara
Andy nije prvi muškarac s kojim sam živjela - bio je još jedan, Steve. Kad smo prvi put zajedno uselili, u malu garsonijeru, dijelili smo madrac na daskama. Bio je na podu i bez uzglavlja, pa su nam naše mačke šetale po glavama čitave noći. S vremenom smo preselili u veći stan, a Steve bi ondje spavao na kauču većinu vremena, jer zajedno nikad nismo mogli dobiti kvalitetan san.
Jednom sam pronašla pismo neke druge žene koja ga je pokušavala osvojiti. A jedna od prednosti kojima je to htjela postići bila je ta da, u vezi s njom, ne bi morao spavati na kauču s mačkama. Bilo me više sram što sam čitala ljubavno pismo namijenjeno mom dečku, nego zbog toga što sam preferirala spavati sama. I znam da su to svi smatrali čudnim i egoističnim potezom.
Kada ljudi dolaze u našu kuću, pokušavam izbjeći taj razgovor, jer se inače osjećam kao da sa mnom nešto nije u redu. Ali s godinama sam naučila da sam sasvim normalna. Nemam noćne more niti mjesečarim. Moram koristiti aparat zbog apneje u spavanju, ali to tek u posljednjih nekoliko godina...
Bila bi to sasvim druga stvar da ne postoji baš nitko na svijetu pored koga ne mogu spavati, ali to nije tako. Spavala sam u istom krevetu sa svojim dečkom na faksu, jer je spavao mirno i nije bio vruć. Andy je, pak, prilično drugačiji i nas dvoje zajedno u krevetu činimo ljudsku pećnicu.
Andy i ja smo preživjeli onaj posjet mojoj nećakinji, ali sljedeći će put jedno od nas morati spavati na kauču ili ćemo uzeti sobu u hotelu, kako bismo bili sigurni da ćemo dobiti dva odvojena kreveta. Dugo smo vremena zajedno i odvojeno spavanje nam savršeno odgovara, bez obzira što drugi mislili o tome."
Izvor: Your Tango