Ljubomora i posesivnost, uvjetovana željom da osiguramo opstanak vlastitim genima, stara je koliko i čovjek. U drevna vremena, čast se branila silom. Čak i danas, u pojedinim kulturama, muškarci svoj ugled brane tako što su nasilni prema ženama koje su ih izdale.
Psiholozi koji proučavaju evoluciju složni su kako je posesivnost i ljubomora u znatno manjem omjeru prisutna i poželjna u današnjem, modernom društvu, utemeljenom na nizu društvenih pravila. Obuzdavanju nasilne prirode ljubomornih i posesivnih muškaraca doprinjela je i činjenica da se takva djela strogo kažnjavaju, što još uvijek nije dovoljno kako bi takvo ponašanje u potpunosti bilo iskorijenjeno.
Ljubomora se manifestira na dva načina.
1. Prikladna zabrinutost
Ljubomora je ponekad samo način kojim izražavamo zabrinutost za opstojnost veze. Ona je poželjna, ukoliko doista želimo monogamu i dugotrajnu vezu. Ponekad je samo stimulans za ljubavne odnose. Bitno je da partner koji ju izražava ima racionalne razloge i zna se zaustaviti kada primjeti da ljubomora prelazi u kritiku partnerovog ponašanja, koja nije opravdana.
2. Uznemirujuća destruktivnost
Osoba koja je uvjerena kako nikada neće pronaći bolje partnera od postojećeg spremna je za njega ili nju napraviti mnogo više od onih koji na vezu ne gledaju fatalistički. Osjećaj samopoštovanja igra veliku ulogu, a posebice onaj da ćete biti napušteni. To je praiskonski strah, koji često naraste izvan proporcija, pa nastupa ljubomora ili posesivnost koja od partnera zahtijeva apsolutnu vijernost, odanost i garancije da se tako nešto nikada neće dogoditi.
Upravo takvo ponašanje, paradoksalno, tjera partnera u ruke neprijatelja. Iz te situacije moguće je izaći jedino kako shvatimo kako nema garancija u ljubavi. Mogu postojati čvrsta obećanja, ali u životu, pa tako onda i u vezama, sve je moguće. Ljubomora, pogotovo ako prelazi u blagi oblik posesivnosti, mora biti kontrolirana.
Patološka posesivnost nema veze sa ljubomorom.
Patološka posesivnost je iracionalna i paranoidna. Događa se osobama koje se boje ideje da mogu biti ostavljene ili prevarene. Stalno provjeravaju partnera, skloni su svađama i izljevima bijesa. Zbog vlastitie nesigurnosti, partnera izoliraju i kontroliraju.
Iz veze sa patološki posesivnom osobom vrlo je teško izaći, a najgore tragedije događaju se upravo pri takvim pokušajima. Nije rijetkost da, upravo osobe koje su bile u vezi sa posesivcem traže pomoć psihijatra. Neke od tih osoba su toliko izmanipulirane i uplašene da nemaju hraborsti napustiti zlostavljača. Neke su pak uvjerene kako je ponašanje njihovog partnera izraz velike ljubavi i odanosti.. Osobe koje su patološki posesivne imaju veoma ograničen kapacitet za ljubav, to nije zato što su te osobe loše ili zle, već ni one same nisu bile voljene i pate od ozbiljnih psiholoških problema.
Za sve, pa tako i za ljubomoru ima lijeka. Evo nekoliko natuknica, koje valja imati na umu, ukoliko imate partnera koji je sklon ljubomori ili ste i sami ponekad bili takvi.
1. Vi ste cjelovita osoba i bez svojeg partnera, te baš stoga želite imati otvoren i iskren odnos, pa na taj način i komunicirajte.
2. Vi ste autonomna jedinka i možete funkcionirati bez druge polovice, a da to ne narušava vašu vezu.
3. Posesivnost ili uznemirujuća i destruktivna ljubomora nisu izraz ljubavi, već izraz nesigurnosti. Ljubomora koja je prikladna i kojom se izražava zabrinutost, samo je signal da trebate poraditi na svojim odnosima.
4. Nedostatak samopoštovanja, bijes i osvetoljubivost znakovi su da je ljubomora prerasla u posesivnost
5. Posesivnost je u prošlosti možda služila svrsi, ali važno je shvatiti kako nitko nema moć da vas učini nesretnim, ukoliko im to vi ne dozvolite.
Izvor: Psychology Today/B92
