U prošlom članku ste saznali da se brojne Hrvatice žale kako su muškarci postali pasivni i da im uopće ne prilaze. Otkrile su nam to žene iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Rovinja, Varaždina, Splita i Dubrovnika te su ispričale svoje priče.
Nakon objavljenih priča, javili su nam se muškarci iz raznih dijelova Hrvatske i poželjeli ispričati mušku stranu priče, ali i demantirati neke navode žena. Njihove izjave prenosimo u cijelosti.
Zagrepčani se previše trude
Marin (28): Smatram da svi imamo neki svoj obrazac ponašanja koji nekima odgovara, a nekima ne. Aplikacije ili uživo, većinom se svodi na isti princip - vidiš osobu pa na temelju vizualnog prilaziš. Mislim da nisu istinite te neke floskule da se na aplikacijama promovira nešto kratkoročno jer većinom cure na aplikacijama traže nešto dugoročno (prava američka rom-com). Što se tiče prilaženja uživo, osobno sam imao svakakvih iskustava, naravno, od dobrih do loših. Bilo je toga da bi se razvila i neka veza, ali i apsolutni favorit - kad sam jednom prilazio djevojci, prije nego sam stigao do stola i rekao bilo što, cura me pogledala i rekla 'NE', pa sam se samo okrenuo i vratio za svoj stol. Ako ništa drugo, barem je bila direktna. Svi mi imamo očekivanja od druge osobe, netko voli hladniji pristup, netko voli direktniji, ali mislim da je poanta toga da se nađe osoba kakvu tražiš, a ne da mi postanemo uniformirani i isti po pitanju pristupa i ponašanja. A što se tiče bontona, očekivanja i plaćanja, mislim da je tu više poanta pokazati trud. Naravno da ću ja platiti, ali bi bilo lijepo da neki put i ona pozove na spoj. Treba postojati neka dinamika odnosa, a ne da se samo jedna strana trudi. Ima i žena koje ne vole da se muškarac trudi oko njih. Osobno sam dobio odbijanac jer je nakon par dana razgovora bilo: "Oprosti, ali previše se trudiš!" Postavlja se pitanje, 'gdje je granica?' - igrati se psihologa i osvajati osobu s trikovima koje smo vidjeli na internetu - nije baš nešto što bi trebalo biti potrebno da se netko zaljubi. Rješenja nema, svi smo normalni i ludi na neki način pa dok ne nađemo nešto sebi svojstveno u ljubavnom smislu, nekad ćemo se šokirati u tom traženju. Barem nekad zna biti zabavno.
Osječanke su pristupačne
Luka (35): Ne bih rekao da su Osječani hladni u prvoj fazi dejtanja, ako je itko hladan onda su to većinom žene. Uglavnom muškarac mora napraviti prvi korak, prići i javljati se. Osječanke su među pristupačnijim curama, totalna su suprotnost od recimo Splićanki, a i normalnije su od cura u Zagrebu.
Varaždincima je važno da kliknu
Goran (23): Prilazim curama, ali ne bilo kojoj i bilo kako. Ako mi se cura sviđa, dajem joj određene signale i ako ona te signale šalje i daje mi do znanja direktno ili indirektno da je zainteresirana, onda priđem, upoznamo se, porazgovaramo, a možda bude i nešto više, ovisno o situaciji i mjestu. Na kraju kad moram, ili pitam za broj ili Instagram da se čujemo poslije. Što se tiče toga kakve su mi Varaždinke, nemam neki posebni komentar jer mislim da u kakvu god sredinu kod nas dođeš, većinom ćeš naletjeti na iste ili slične skupine ljudi i da nema neke varijacije. Ne vjerujem da su Varaždinke puno drugačije od cura u ostalim dijelovima države. Od žena želim prijateljstvo ili nešto više ako se povežemo, ako si međusobno odgovaramo i super kliknemo. Uglavnom, mislim da dosta muških gleda na žene na neki poseban način, a ne kao da su i one ljudi i onda to dovodi do određenih "drugačijih situacija", što mi je mutavo.
Riječanke su konformistkinje
Jakov (29): Žene u pravilu slabo prilaze u Rijeci, čast iznimkama, ali najčešće budu pasivne i očekuju da muškarci prvi priđu, bilo na radnom mjestu ili u društvu. Ponašaju se susretljivo, one ekstrovertnije sigurno. Introvertnije najčešće budu dio nekog manjeg, zatvorenog društva. Običaj je da se ili plaća naizmjenično svaki susret ili svatko za sebe. Čašćenje djeluje kao stara navika. Nije baš da upoznajem prave Riječanke, ali rekao bih da sam prije imao bolje iskustvo s njima nego sada. Ove koje su "načelno" Riječanke dolaze iz nekih drugih mjesta tako da nose druge priče iz svoje perspektive iz drugih krajeva pa mi je teško generalizirati kakve su mi. Ako ih moram nekako opisati onda bih rekao da su definitivno konvencionalne, dosta mi konformistički djeluju unatoč tome što Rijeka djeluje kao grad raznolikosti, alternative i čega god već ne. Mislim da se to zagubilo, i ako Riječanke prerastu fazu, vrlo lako se stope u tu neku većinu. U neku ruku bih rekao da su manje konformistkinje cure koje dolaze iz drugih mjesta, koje nisu Riječanke. To je moj dojam.
Loše iskustvo muškarca iz Malog Lošinja
Lucijano (33): Vidio sam da se cure, djevojke i žene žale da muškarci žele samo seks za jednu noć i sada ispada da smo svi takvi idioti, ali ja ću to lijepo demantirati jer se ne slažem s time. Ipak sam dosta toga prošao u životu i znam što žene rade. Uvjerio sam se po svojem primjeru, ali i drugima da vi žene tražite avanture i zločeste dečke koji su frajeri - visoki, nabildani, puni para i s dobrim autima. I onda se žalite da vas oni iskoristite na jednu noć, ali to je zato jer vi to želite. Ne vidite drugu sliku nego tu stranu koja nije dobra, a vama je u tom trenutku bila super. Smetaju vam dečki koji su dobri, koji vas poštuju i cijene, koji su uz vas, koji vam ugađaju, i koji vas vole. Dobro se zapitajte zašto je to tako.
Ne želim nikoga uvrijediti niti povrijediti, ali ja sam to doživio pa pričam iz svog iskustva. Nikada neću tražiti curu na jednu noć jer je to samo privremeni užitak koji prođe kao da se nije ni dogodio. Mene to iskreno ne zanima. Dobra sam osoba, iskren sam, poštujem žene i znam pružiti ono što im treba, uvijek sam za kompromis i dogovor. Uvijek me je bilo sram prići nekoj curi i reći joj da mi se sviđa. Kako sada više radim s ljudima, otpustio sam tu kočnicu, prilazim ženama i govorim im nešto lijepo pa tako krene upoznavanje. Što se tiče tih aplikacija od Badoo, Tindera i ostalih, uvjerio sam se da su neki ljudi pronašli srodnu dušu i vjenčali se, ali ja nemam dobra iskustva.
Splićani su površni
Karlo (19): Uglavnom ne prilazim ženama. Važno mi je da mi se žena svidi kao osoba, ali da fizički ima neke karakteristike koje mi se sviđaju (kovrčava kosa, niža djevojka, veća stražnjica). Također mi je važno da djevojka održava higijenu i da mi pruža pažnju te da se trudi koliko i ja. Uglavnom tražim djevojku za ozbiljnu vezu, a ne za brije i slično. Mislim da muškarci više ne prilaze ženama nego se većinom upoznaju preko nekih zajedničkih prijatelja. Ako Splićani priđu u izlasku, uglavnom je direktno pitaju za Instagram, a za broj rjeđe. Također smatram da sada većinom prilaze likovi koji su neugodni i imaju neki loš ulet koji odbije cure. Više se javljaju online, a priđu ako im se baš svidi neka cura ili iz nekog sprda. Trenutno sam u vezi, ali mi smo primjer kako je meni prva prišla moja djevojka. Dugo smo bili prijatelji prije toga.
Oženjeni Dubrovčani žele samo seks
Vjeko (38): Što se tiče prilaženja, sve ovisi o situaciji, nekad priđem prvi, a nekad čekam znak. Ne možeš samo tako. To obično napravim kada sam malo pripit. Obično čekam nekakav pogled ili nešto, ako nešto dobaciš pa vidiš da je ona uzvratila - onda možeš prići. Svoje simpatije sam najviše upoznavao na poslu tako da mi nije bio neki problem prići. Par puta mi se u izlasku dogodilo da su više cure prilazile meni nego ja njima. Sve ovisi o situaciji, o momentu. Kod mene nema nekog pravila. Što se tiče priče da se ekipa skuplja kod nekoga, to se više odvijalo kada je bila korona. To je tako jer zimi u Dubrovniku nije nikakav noćni život, nemaš gdje ni izaći, i zbog skupoće i svega pa ljudi onda odluče ostati doma i organizirati neku privatnu zabavu i druženja. Vjerujem da oženjeni prilaze, ali nije to isključivo za Dubrovnik. Baš mi je jedna Splićanka rekla da joj uglavnom prilaze muškarci s prstenom. Dosta smo tradicionalni po pitanju plaćanja na prvom spoju tako da muškarac uvijek plati piće ili večeru.
Iz muškog kutka gledanja seks na jednu noć žele uglavnom muškarci koji su u vezi ili oženjeni, dok slobodni žele vezu. Ne vjerujem da su svi slobodni muškarci takvi. Mlađe generacije Dubrovčanki su totalno drugačije od nas, to se više ne može ni usporediti, a žene mojih godina su druželjubive. Tko god je ušao u tridesetu, za curu takvih godina kruži priča da je već stara, da joj biološki sat ide, treba rađati djecu, da, to je tako. Mi stariji muškarci lakše prilazimo ženama, a mlađi, u kasnim dvadesetima teže.
POGLEDAJTE VIDEO: Senzacija iz spavaćih soba Hrvata! Istraživanje otkrilo šokantne detalje o seksu
