U serijalu Ljubav briše granice pričala sam sa strancima koji su za svoje druge polovice izabrali upravo Hrvate. Otkrivat ćemo vam običaje njihovih država, upoznavat ćemo različite nacije iz cijelog svijeta - Europe, Sjeverne i Južne Amerike i Afrike te ćete također otkriti i kako su oni prihvatili hrvatske običaje i ljude.
37-godišnji Denis iz Belgije je svoju Hrvaticu upoznao 2018. godine te je odmah znao da je ona žena njegovog života, a svoju ljubav su na kraju okrunili brakom. Dok neke veze ne uspiju zbog velikih razlika u kulturi, Denis i njegova supruga dokaz su da se belgijska i hrvatska kultura dobro slažu pa tako ravnomjerno raspoređuju zadatke. Ovaj Belgijanac je veliki ljubitelj kuhanja pa tako vrlo često kuha, a nije mu problem niti oprati više tura rublja, očistiti stan i otići u nabavku hrane. Dugi niz godina bavi se planinarenjem pa je tako u to uključio i svoju suprugu s kojom na svakom zajedničkom putovanju ide planinariti. Nama je ispričao kako je upoznao svoju partnericu iz Hrvatske, kako mu se sviđaju naši običaji, a otkrio nam je više i o odgoju djece u Belgiji, njihovim običajima za vjenčanja, ali pričao je i o borbi za radnička prava i prosvjedima u njegovoj zemlji.
Odgoj djece u Belgiji
U Belgiji se djeca odgajaju tako da rano postanu neovisna, da se što brže osamostale i upravljaju svojim budžetom. To rezultira kupnjom prve nekretnine već u kasnijim dvadesetima, ranim tridesetima. Drugačiji je sistem. Kad se dijete rodi, već s par mjeseci ide u jaslice jer se roditelji nemaju vremena brinuti za dijete, jer oboje puno rade. Ja sam roditeljski dom napustio sa 20 godina - dok sam studirao. Otišao sam živjeti u studentski dom, gdje sam imao svoju sobu, a kupaonicu i kuhinju sam dijelio s drugim studentima. Iako sam studirao u istom gradu gdje mi je i roditeljska kuća, ipak sam se odselio, dok studenti u Hrvatskoj ostanu živjeti s roditeljima kad studiraju u istom gradu.
Roditelji su me odgojili da budem neovisan, da znam kuhati, peglati i čistiti. U Belgiji je rijetkost da muškarac traži od žene da ona sve napravi. Belgijancima je to čak malo i šokantno. Djeca moraju rano biti spremna na nezavisan život. Moja majka je htjela da postanem neovisan jako brzo. Sve me je naučila. Kad sam imao šest godina, rekla mi je: "Ako želiš džeparac, pomozi u kući, napravi nešto, počisti." U našoj obiteljskoj firmi je trebalo počistiti, oprati tanjure i pomoći da se zaradi novac. Od malih nogu mi je govorila: "Ako nešto želiš, radi za to i to ćeš dobiti. Novac se ne daje, novac se zarađuje. Ako ga hoćeš, moraš ga zaraditi." U Belgiji država daje djetetu novac kao poticaj do 18. godine pa sam tako koristio taj novac za svoje potrebe. Od 14. do 16. godine kupovao sam si odjeću s tim novcem i parfeme te sam ga koristio i za sve ostale potrebe pa i za putovanja na koja sam htio ići. Financijski sam postao neovisan od 16. godine. Majka me je naučila da od jako rane dobi naučim raspolagati s novcima.
Običaji u Belgiji za vjenčanja i babinje
Mladenci u Belgiji počinju godinu dana ranije organizirati vjenčanje te šalju pozivnice na kojima piše broj računa. U Belgiji se ne daje gotovina - to nije običaj. Mladenci unaprijed sastave u aplikaciji jednu listu poklona koje bi htjeli u i tako svaki gost može sudjelovati. U toj pozivnici se može naći internetska stranicu tog dućana. Na primjer, mladenci žele perilicu rublja, krevet ili ormar - svaki gost može izabrati nešto od tih navedenih stvari gdje želi sudjelovati. Kako su to skupi pokloni koje si mladenci ne mogu kupiti, svaki gost na taj način malo doprinese za to. Eventualno netko može dati fizičke poklone prije ili poslije vjenčanja, ali gotovina se ne daje. Nema nikakve razlike kod svadbi istospolnih partnera - isto se organizira, isto se daju pokloni kao i za klasično vjenčanje.
Kada se dijete rodi, u Belgiji se pošalju takozvane kartice – na njima se može vidjeti datum i vrijeme rođenja, težina i veličina djeteta te tko su mu kumovi. Svaka kartica ima adresu za online aplikaciju, u koju se prijatelji koji to žele - mogu ulogirati i odabrati poklon za novorođeno dijete. Tako postoji i jedna aplikacija Kadlog Online birth and wedding list.
Belgijancima nije važno jeste li u braku ili živite s partnerom u izvanbračnoj zajednici. Ako ste u izvanbračnoj zajednici i dogodi se da jedan partner umre, drugi partner ne dobiva ništa, njegova imovina pripada državi. Roditelji moraju priznati djecu i onda imaju pravo nasljedstva. Ako par nije vjenčan, a priznaju dijete, ono ima pravo na nasljedstvo, ali žena nema.
Belgijski običaji i brak s Hrvaticom
Svoju suprugu sam upoznao preko aplikacije za upoznavanje. Nisam znao da je Hrvatica. Svidjelo mi se što je inteligentna, dobro organizirana, što se uvijek smije. Sretan sam što sam izabrao Hrvaticu. Nije mi važno koje vjere je moja partnerica, važno mi je da je ona sretna i da smo sretni zajedno. U braku je važna dobra komunikacija. Ako žena želi otići na vikend s prijateljicama ili muškarac s prijateljima, vrlo je važna dobra komunikacija i povjerenje u partnera. Tako je na primjer moja prijateljica bila dva tjedna na godišnjem, a kako joj je suprug glazbenik, on puno putuje pa je trebao nastaviti raditi i ići u Njemačku. Ona je za to vrijeme dok njega nema, sama putovala po Španjolskoj, trebala je vremena za sebe. Moja mama također zna otputovati sama kada joj treba vrijeme za sebe, da razbistri um.
Moja punica je bila jako iznenađena kada sam ju zamolio dasku za peglanje i peglu. Iznenadila se kada je vidjela kako znam opeglati košulju. Rekla je svojoj kćeri da je našla pravi zgoditak i da ne može vjerovati. U Belgiji nema patrijarhata kao u Hrvatskoj. Nema muško-ženskih poslova. I muž i žena rade sve. Nije neuobičajeno da muž kuha više i bolje od žene. Majke su nas odgojile da sami možemo skuhati jelo i očistiti stan.
Borba za radnička prava u Belgiji
Više se borimo za bolje plaće nego za ljudska prava. Borimo se da nam bude dobro. Dosta često prosvjedujemo za prava radnika pa se tako tijekom godine održavaju prosvjedi za javni prijevoz, za klimu, nacionalni prosvjed i drugi.
Poznati nacionalni prosvjed u Bruxellesu je kada prosvjeduju javni prijevoznici, ali i kantine i trgovine s hranom u europskim institucijama. O tome djelatnici u europskim institucijama budu obaviješteni unaprijed pa im se tako kaže da taj dan svakako rade od kuće zbog velikog osiguranja oko institucija, ali i problema s javnim prijevozom. Nacionalni prosvjed je zapravo prosvjed svih poduzeća koja su u sklopu sindikata, a među njima su i profesori. Tada samo najnužnije osoblje radi. Bolnice ne smiju štrajkati u takvom smislu jer bi pacijenti umrli. Ako štrajka neki medicinski tehničar, po njih dolaze policajci kući. Oni moraju raditi.
Život u Hrvatskoj i opuštenost Hrvata
Volim Hrvatsku, jako je lijepa zemlja s predivnom prirodom. Ljudi su jako dobri i simpatični. Volim doći u Hrvatsku, a i vrijeme je najčešće sunčano, ali unatoč tome, ne mogu se zamisliti da živim u Hrvatskoj jer je jako skupo. Čak je i s belgijskom plaćom dosta skupo ići na godišnji. Doduše, s belgijskom plaćom bi mi ovdje bilo financijski taman, ali s hrvatskom plaćom je nemoguće živjeti u Hrvatskoj. Moram priznati da su hrvatska jela bolja od belgijskih. Hrana vam je jako ukusna, a najdraže jelo mi je rižoto s plodovima mora. Punac me je učio praviti gulaš.
Što se tiče osobnosti Hrvata, oni su više opušteni i ležerni, nije ih toliko briga za vrijeme, u smislu da budu točni kada se dogovaraju za nešto. Mi više vodimo brigu o tome da smo točni i odgovorni. Nismo toliko opušteni, rekao je Denis.
POGLEDAJTE VIDEO: Što o Hrvatima misle stranci? Političare nam ne znaju, ali naše ambasadore znaju
